Sirsirena Darcy Burdock

Dragi Tragači,

Jeste li ikada primijetili da primjećujete? Ja se često znam uhvatiti da primjećujem neobične oblake, cvjetove, listove na drveću, izraze lica ljudi i mnoge sitnice oko sebe. Jednog dana sam na polici u knjižnici primijetila i knjigu Darcy Burdock, autorice Laure Dockrill.

 Darcy-Burdock_NASLOVNICA.jpg

Nećete vjerovati, ali već u prvoj rečenici Darcy Burdock je počela nabrajati što ona primjećuje kao npr.

…tatu koji svako malo ukrade šnitu šunke iz paketića u hladnjaku misleći da ga nitko ne vidi. Prvu susjedu Henriettu kojoj zna biti toliko neugodno što nas je ukorila da se sakrije iza rublja koje vješa na uže i praveći se kao da ništa nije bilo pjevušeći melodiju iz neke od onih sapunica koje i mama voli gledati.“

Za početak da vas upoznam s Darcy. Darcy je desetogodišnja djevojčica koja ima dugu kosu koju nikada ne češlja pa joj svi govore da izgleda kao ptičje gnijezdo, ali u vlastitim očima ona je mitska i čarobna i kosa to dodatno naglašava. Sama za sebe kaže:

„Istini za volju, ja sam baš poput sirene, samo što nisam dovoljno šljokičasta da bih u potpunosti pripadala sirenskome rodu. Ja sam pomalo i normalna, poput… običnog, svakodnevnog sira, tako da me to čini sirsirenom (sir+sirena=sirsirena).“

Sirsirena Darcy ima Janje-Tinu za kućnog ljubimca, posvojenu mamu, najboljeg tatu na svijetu, mlađu sestru Poppy koja bi htjela postati plesačica i brata Hectora koji obožava zombije, voli jesti puževe i voli sve što ima veze sa zmijama. Najbolji prijatelj joj je Will kojeg su prije zvali njezinim „princem Williamom“ dok jednog dana nije prekinula tu glasinu pod likovnim slučajno-namjerno izlivši tubu ljepila na glavu osobi koja se usudila to reći.

Trenutno su joj hobotnice najdraža stvorenja jer je na Discovery Channelu gledala dokumentarnu seriju o ljubičastom oktopodu koji je izgledao toliko tužno da se sažalila nad njim jer imao je tolike ruke, a nije imao nikoga s kim bi se grlio. I sada na svojoj knjizi za pisanje ima veliku naljepnicu ljubičaste hobotnice. Knjiga za pisanje joj je jako bitna jer očajnički želi postati spisateljica, a što je sve napisala u svojoj knjizi možete otkriti ako pročitate ovu knjigu.

MaryTheBookFairy

One misle da smo male

U susretu s Julijanom Matanović saznali smo o neobičnom načinu na koji je ova knjiga nastala. Naime, Anka Dorić, koja je po struci liječnica u nekoliko je navrata predlagala Julijani da zajedno napišu dječju knjigu u kojoj bi se obradila upravo tema bolesti. Julijana Matanović, kako sama kaže ne voli puno o bolestima. Ni govoriti ni pisati. Zbog toga se tek nakon podosta vremena odvažila na ovaj korak.

„Odrasli su ponekad kukavice. Pogotovo kad s djecom treba razgovarati o neugodnim temama. Ova knjiga u takvoj situaciji može roditeljima pomoći da razgovor pokrenu.“ – rekla nam je Julijana Matanović

one-misle-da-smo-male_omot_4_izdanje

Ako dosad niste znali, knjiga govori o infekciji HPVom i bolesti koja se iz takve infekcije može razviti.

Knjiga je zbog toga i stručno-medicinska priča i književno djelo, roman o ženskim likovima čije životne puteve presjeca bolest. Matija je djevojka koja slučajno saznaje da joj je majka bolesna i kroz njene pokušaje da sazna više o bolesti koja je dodirnula njezin život i mi saznajemo više.

Jeste li se već susreli s ovom knjigom? Ili čitali neku sličnu?

 

Zašto volimo susrete s piscima

Uzbudljivo je upoznavati nove ljude i čuti njihove priče i stavove. Naročito je to uzbudljivo ako se radi o piscima. S njima ne upoznajemo samo pojedinca, nego i sve njihove likove i svjetove.

shutterstock_189264368-1080x675

Ovog sam Mjeseca knjige tako imala priliku dobiti potpis na jednu od najdražih knjiga iz svojih školskih dana – Divljeg konja, autora Božidara Prosenjaka. Iako bi čovjek pomislio da smo mi knjižničari već navikli na dolaske slavnih pisaca, dok sam tražila njegov potpis imala sam leptiriće u trbuhu kao mala djevojčica. Bilo je to u Gradskoj knjižnici Đurđevac.

mimg_3445lr

U našoj smo knjižnici ugostili Julijanu Matanović. Njezino pripovijedanje o životu, odrastanju i pisanju zalijepilo nas je sve za stolice i činilo nam se da je susret prošao u trenu. Predstavila nam je svoje knjige „Rečeno-učinjeno“ i „One misle da smo male“. A imali smo priliku čuti i ponešto o novoj knjizi za mlade koju upravo piše.

Zagreb, 080708. Julijana Matanovic, knjizevnica. Foto: Sasa Midzor Sucic / CROPIX

Ako neku knjigu zavolimo, prirodno je poželjeti saznati više o njenom piscu. O tome kako je priča nastala. Sve je to dio naših nastojanja da se još neko vrijeme zadržimo u svijetu te priče. Zato je upoznavanje pisaca, posebna poslastica.

schrijven-300x174

Jeste li posjetili Interliber ili svoju knjižnicu ovog Mjeseca knjige? Jeste li imali priliku susresti nekog pisca? Pišite nam o svojem susretu.