Ljetni istjerivači dosade

Dragi tragači,

U mojoj knjižnici sve je užurbano od priprema za ljeto, praznike i naše Ljetne istjerivače dosade!

Dok se svi ostali uspavaju, opuste i krenu izležavati u hladu ili kraj bazenčića ili mora, kod nas tek počinje tulum i gužva. Ljetni istjerivači dosade su program zabavnih sadržaja za djecu predškolske i osnovnoškolske dobi. Ima li takvih u vašim knjižnicama?

Imamo Znanstvene izazove na kojima će se raditi pokusi s profesoricom kemije. Zatim, Sportske izazove na kojima će djeca saznati više o nekim sportovima od profesionalnih sportaša koji se njima bave. A tu su i Glazbeni izazovi koje vode različiti glazbenici pa čak i Hrvatska prvakinja u solo pjevanju Petra Cik.

No uz sve te radionice, pričaonice i bebaonice, ja se ipak najviše veselim LJETNOM ČITATELJSKOM IZAZOVU!

To je naša verzija čitateljskog kluba. Okupimo sve klince koji vole i žele čitati, družimo se i zabavljamo i izradimo plan čitanja za svako dijete posebno – jer ne vole svi iste knjige ni iste stvari.

Prošle godine igrali smo igru „knjiga iznenađenja“ i svaki put kad su došli posuditi sljedeću knjigu u izazovu nisu znali što će dobiti jer su knjige bile spakirane u slatke paketiće. U svakom paketiću dobili su i niz mali iznenađenja – bookmarke, gumice, olovke, spajalice, blokiće, slatkiše.

sdr

A ove godine, ove ćemo godine učiniti izazov još zabavnijim! Zadatak je svaku knjigu predstaviti prikupljanjem predmeta koji pričaju priču o toj knjizi. Predmete stavljamo unutar foto-okvira i fotografiramo a na završnom sastanku, razgovarat ćemo o slikama. Znate onu uzrečicu „slika vrijedi 1000 riječi“. E pa ja smatram da su dobre knjige kao lijepe slike i čitatelju neprocjenjive.

Sad Vas samo pozivam da u komentare pišete preporuke za ljetno čitanje, tako ćete mi pomoći sastaviti planove čitanja za sve moje vrijedne čitače!

Oglasi

Klupe koje pričaju priču!

Ovog ljeta, suncu i šetnjama, u mojem se malom mjestu Virju veselimo još više nego inače. Pitate se zašto? Jer će upravo ovih dana u svim naseljima naše Općine, na šetnicama, svoje mjesto zauzeti nove klupe.

Nisu to obične klupe kakve se mogu naći u svakom parku na svijetu. Ne. Naše su svoj oblik dobile ni više ni manje nego u knjižnici. No,vratimo se na početak priče. Preuzbuđena sam pa brzam.

Naša Općina Virje je velika Općina ali još uvijek premalena da bude grad. Imamo prekrasan veliki novi vrtić i vrlo lijepu i veliku školu. Više od 600 djece ovo mjesto zove svojim domom. Ali…  uvijek postoji taj „ali“. Virje je sastavljeno od više malih naselja koja su rasuta po ovim lijepim podravskim bregima i mnoga djeca upravo zbog te udaljenosti ne mogu često dolaziti u knjižnicu. Djeca koja jednako kao i sva zaslužuju imati djetinjstvo ispunjeno pričama i bajkama.

Stalno se trudimo surađivati što više s Područnim razrednim odjelima, Udrugama i roditeljima i organizirati različita događanja upravo za tu djecu, a ove godine ostvario nam se i jedan dugogodišnji san. San o susretu s pričom u šetnji. Zamislite to, šetate svojim mjestom i hop! usput sretnete priču. U izmišljanju kakav bi dom mogli izgraditi za priče sjetili smo se da su klupe najbolji izbor, jer će roditelji onda zasigurno poželjeti sjesti, zadržati se časak i pročitati s djecom priču.

U potrazi za najboljom i najljepšom klupom koja će biti Klupa-pričalica otišli smo čak do Belog Manastira (što je dosta daleko od Virja) i tamo našli drage ljude koji su nam pomogli napraviti klupe koje u svojem naslonu imaju savršeno mjesto u koje se mogu smjestiti priče.

Od tuda nadalje je bilo lako. Pomoglo nam je Ministarstvo kulture i naša Općina pa su klupe već stigle. Preostalo nam je samo s prijateljima u tiskari priču preoblikovati iz slikovnice u dugački plakat i ubaciti u naslon.

Najbolje, naj naj naj najbolje od svega je to što priče u naslonu klupa možemo mijenjati! Tako će se djeca u svim naseljima Virja moći stalno iznova sretati s novim pričama kad god budu šetala mjestima!

 

 

Zamislite, samo na trenutak, zamislite… Kako bi bilo da sve klupe u svim parkovima i svim autobusnim stajalištima i svim šetnicama u cijeloj Hrvatskoj zamijenimo s klupama-pričalicama. Zamislite zemlju u kojoj ni jednom djetetu ne nedostaje priča u njegovom djetinjstvu! Nije li to predivna zamisao?!

 

Ljubav koja ne može proći

Tri su razloga zbog kojeg sam se odlučila predstaviti Vam ovu knjigu, dragi moji tragači. Prvo, jučer smo obilježili Svjetski dan sporta – dan kojim se naglašava važnost bavljena fizičkom aktivnosti, posebno u današnjem vremenu u kojem veći dio dana boravimo u zatvorenim prostorima i u sjedećem ili ležećem položaju. Drugo, nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu, pa je potrebno s vremena na vrijeme pisati i o njoj. A treće, ovih dana u Vinkovcima vlada užarena atmosfera – slavi se 100 godina naše Cibalije. A o čemu drugom govori ova knjiga, nego o nogometu, Cibaliji iliti nekadašnjem Dinamu, o ljubavi navijača prema klubu koji, iako se nosi s raznim problemima, ipak ima nešto za čega njegovi navijači žive.

Ljubav koja ne može proći – Vladimir Bakarić

Slika preuzeta s: https://www.knjizara-dominovic.hr

Neću vam puno pričati knjizi, jer bih voljela da ju pročitate. Reći ću samo da je to priča o Ultrasima – o dvije generacije navijača Cibalije. Jedni su odrastali ranih 80-ih godina, u vrijeme kada je vinkovački klub nosio naziv Dinamo i kada ga je od prve lige dijelila jedna pobjeda.  20-ak godina kasnije stižu neki novi klinci i neka nova vremena za klub, a u to vrijeme klub nosi naziv Cibalia. Ideja knjige nije samo prikaz života jednog kluba, već i prikaz navijača kao normalnih ljudi koji jednostavno vole nogomet, svoj klub i svoj grad. 🙂

Vladimir Bakarić, rođeni je Vinkovčanin. Osnovnu školu završio je u Vinkovcima, srednju u Zagrebu, a kasnije je diplomirao na Fakultetu prometnih znanosti. Do sada je objavio deset knjiga za djecu i mlade: Nešto poslije ponoći & Tragom staklene mape, Nedovršena duga, Tajna staklarskog rudnika, Moji grafiti, Stari grafiti, itd. Dobitnik je nagrade ‘Mato Lovrak’ za najbolji roman za djecu i mlade u 2006. godini, i nagrade Vukovarsko-srijemske županije za izniman doprinos dječjoj književnosti 2007. godine. Urednik je biblioteke za mlade Grafiti, pri vinkovačkom ogranku Matice hrvatske. Vinkovčani ga poznaju i kao frontmena grupe „Karambol”.

 

I za kraj – jedna navijačka!

Što mi život nikada nije dao

Otkad sam se rodio,

Život me nije  mazio,

Samo sam tebe imao,

Samo sam tebe volio,

Samo sam tebe živio.

Na svijetu ja ništa nemam,

Osim „Cibalije”,

Imam samo ovo srce,

Koje kuca za Vinkovce.

Što mi život nikada nije dao,

U tebi sam pronašao ja,

Ti si bila moja prva radost

Moja sreća, ljubav najveća,

Što mi život nikad nije dao,

U tebi sam pronašao ja.