Tko ne bi želio dotaknuti nebo!

Kad ti se putuje, a ne možeš putovati, onda u knjižnicu dovedeš putopisca da priča o svojem putovanju. 🙂

Tako je jučer u mojoj maloj knjižnici gostovao hrvatski putopisac i pustolov, planinar i pripovjedač – Matej Perkov.

Matej se već dugo bavi planinarenjem, a napisao je i dvije knjige. U svojim predavanjima, kojima je već obišao mnoge knjižnice, nastoji ljudima prenijeti svoju strast prema putovanjima i planinarenju. Njegove dogodovštine s ekspedicija, u kojima kreće od razine mora do najviših vrhova, užitak je slušati. O njima se može čitati u knjizi Želim dotaknuti nebo.

No, kako smo mi ovaj mjesec proglasili mjesecom dječje knjige, tako smo i Mateja Perkova ispitali o knjigama za djecu koje voli i kojih se sjeća iz djetinjstva.

Kad je Matej bio mali fotografirali su ga s jednom malom slikovnicom Lumpi i njegovi prijatelji. Bila je to slikovnica o psićima. Iako se on sam te slikovnice ne sjeća, ta je fotografija jedna od posebno dragih obiteljskih uspomena.

U djetinjstvu je Matej puno čitao pa k’o iz topa nabraja svoje najdraže pisce za djecu i naslove koje je volio čitati – Ivan Kušan, Zvonimir Milčec, Pipi duga čarapa i serijal Pet prijatelja. Jeste li ih čitali?

Kaže nam Matej da zna da za djecu baš i nema puno putopisnih knjiga i slikovnica, ali ne znamo jesmo li ga možda zainteresirali da on jednu napiše. U međuvremenu on planira novo putovanje. Još jednu ekspediciju od mora do vrha. I mi bismo odmah pošli s njim, pa tko ne bi želio dotaknuti nebo!

Oglasi

Kasnim… Na putovanje

Ovih dana stalno kasnim. Kasnim zato jer imam puno posla. Ali da si budemo iskreni, ja uvijek imam puno posla. I dok nemam puno posla nekako ga  iščarobiram, nenamjerno i neplanirano i onda se čudim zašto imam toliko posla. Tako vam je to u mojoj maloj knjižnici.

Tako je i ovoga travnja, mjeseca kad slavimo Međunarodni dan dječje knjige i rođendan kampanje Čitaj mi!. Mjesec kad smo zaključili da u toj proslavi trebaju sudjelovati sva, baš sva, djeca iz našeg malog mjesta.

I tako sada imamo pričaonice, radionice i druženja: s 4 vrtičke skupine, 3 područna razredna odjela, jednim prvašićima, Udrugama Latice i Mali princ, grupom predškolaca koji inače dolaze na naše pričaonice i grupom njihovih plišanaca. Ne šalim se za plišance, vidi kako je bilo napeto prošle godine.

 

I zato kasnim, s ovim postom, i još 15 tisuća drugih važnih stvari s kojima se ne bi trebalo kasniti. Primjerice, kasnim zubaru već tri i pol godine. Ne šalim se. I zubi su mi se već nakrivili (ovaj put ne prilažem sliku jer ste mi simpatični i ne želim vam pokvariti ručak).

Uvijek dok kasnim, razmišljam o tome koliko ubrzanim tempom živimo (znam, sad zvučim kao stara baka). Razmišljam o tome kako bismo više vremena trebali imati ne samo za obaviti sve svoje poslove, nego i za čitanje, odmaranje, zezanje, igranje… I putovanja. Putovanja su posebna vrsta pustolovima o kojim zadnjih godina samo čitam. Zapravo, posljednjih nekoliko godina knjige o putovanjima su pravi hit. Objavljuje se sve više putopisa i ljudi ih u knjižnicima sve više traže. Zato jer ne stignemo putovati, čitamo o putovanjima. A dok malo promislite, svako je čitanje zapravo putovanje.

Tragači, koja su vaša najdraža mjesta na koja ste putovali?
Izvan korica i unutar njih!

Kome je zapravo rođendan?

Jeste li znali da je 2. travnja rođendan Hansa Christiana Andersena, svima nama najdražeg bajkopisca.

Upravo na taj dan, slavi se i Međunarodni dan dječje knjige. Zašto se slavi? Da podsjetimo sve odrasle da nije sve u poslu, porezu, politici, propisanom kontnom planu proračunskog računovodstva i drugim izmišljotinama kojima si kompliciramo živote. Ajde sad još jednom pročitajte ova nakošena slova, pa recite da si ne kompliciramo živote na sve moguće načine.

Treba podsjetiti i djecu. O da. Nije sve ni u lajkovima, selfijima, ocjenama, tenisicama (sa šljokicama i bez šljokica), 27 različitih izvannastavnih aktivnosti i domaćoj zadaći koja je možda ostala zaboravljena. Ok, zadaću ne bi trebalo zaboraviti. Ali i dječji su životi ponekad zakomplicirani.

Upravo zato se svi zajedno moramo podsjetiti, da je potrebno duboko udahnuti, udobno se smjestiti i pročitati dječju knjigu. I odrasli isto trebaju pročitati koju dječju knjigu.

Otploviti u neki fantastični svijet, ili veselu pustolovinu, s dragim likovima i čudesnim događajima… Odmoriti se od komplikacija i otkriti mudrost i snagu i sreću između korica.

Na Međunarodni dan dječje knjige, još netko slavi rođendan. Naša nacionalna kampanja „Čitaj mi!“. Ovi svi interpunkcijski simboli su tu jer se kampanja zove Čitaj mi! s uskličnikom na kraju. Uskličnik je tu da se naglasi koliko je važno čitati djeci od rođenja. Kampanja je u posljednjih 5 godina okupila više od 200 knjižnica i drugih ustanova koje su zajedno organizirale više od 1000 događanja za više od 50000 roditelja i djece. I svima smo im ispričali koliko je važno čitanje, koliko su važne slikovnice i koliko su važne dječje knjige. Koliko nam pomažu od rođenja u razvoju mozga i učenju. Pa do naših starijih dana, kad se čitanjem knjige možemo odmoriti od kompliciranih dana.

Idemo zato danas pročitati jednu bajku (ne mora biti ni Andersenova), tako se slavi rođendan kampanje Čitaj mi!

Napišite nam u komentar koja vam je najdraža bajka. Uz koju knjigu se osjećate da ste se malo odmorili.

P.S. Nek se zna da ova knjižničarka vjeruje da su tenisice bolje sa šljokicama.