All posts by knjiznicarkauoblacima

Ljetni istjerivači dosade

Dragi tragači,

U mojoj knjižnici sve je užurbano od priprema za ljeto, praznike i naše Ljetne istjerivače dosade!

Dok se svi ostali uspavaju, opuste i krenu izležavati u hladu ili kraj bazenčića ili mora, kod nas tek počinje tulum i gužva. Ljetni istjerivači dosade su program zabavnih sadržaja za djecu predškolske i osnovnoškolske dobi. Ima li takvih u vašim knjižnicama?

Imamo Znanstvene izazove na kojima će se raditi pokusi s profesoricom kemije. Zatim, Sportske izazove na kojima će djeca saznati više o nekim sportovima od profesionalnih sportaša koji se njima bave. A tu su i Glazbeni izazovi koje vode različiti glazbenici pa čak i Hrvatska prvakinja u solo pjevanju Petra Cik.

No uz sve te radionice, pričaonice i bebaonice, ja se ipak najviše veselim LJETNOM ČITATELJSKOM IZAZOVU!

To je naša verzija čitateljskog kluba. Okupimo sve klince koji vole i žele čitati, družimo se i zabavljamo i izradimo plan čitanja za svako dijete posebno – jer ne vole svi iste knjige ni iste stvari.

Prošle godine igrali smo igru „knjiga iznenađenja“ i svaki put kad su došli posuditi sljedeću knjigu u izazovu nisu znali što će dobiti jer su knjige bile spakirane u slatke paketiće. U svakom paketiću dobili su i niz mali iznenađenja – bookmarke, gumice, olovke, spajalice, blokiće, slatkiše.

sdr

A ove godine, ove ćemo godine učiniti izazov još zabavnijim! Zadatak je svaku knjigu predstaviti prikupljanjem predmeta koji pričaju priču o toj knjizi. Predmete stavljamo unutar foto-okvira i fotografiramo a na završnom sastanku, razgovarat ćemo o slikama. Znate onu uzrečicu „slika vrijedi 1000 riječi“. E pa ja smatram da su dobre knjige kao lijepe slike i čitatelju neprocjenjive.

Sad Vas samo pozivam da u komentare pišete preporuke za ljetno čitanje, tako ćete mi pomoći sastaviti planove čitanja za sve moje vrijedne čitače!

Oglasi

Klupe koje pričaju priču!

Ovog ljeta, suncu i šetnjama, u mojem se malom mjestu Virju veselimo još više nego inače. Pitate se zašto? Jer će upravo ovih dana u svim naseljima naše Općine, na šetnicama, svoje mjesto zauzeti nove klupe.

Nisu to obične klupe kakve se mogu naći u svakom parku na svijetu. Ne. Naše su svoj oblik dobile ni više ni manje nego u knjižnici. No,vratimo se na početak priče. Preuzbuđena sam pa brzam.

Naša Općina Virje je velika Općina ali još uvijek premalena da bude grad. Imamo prekrasan veliki novi vrtić i vrlo lijepu i veliku školu. Više od 600 djece ovo mjesto zove svojim domom. Ali…  uvijek postoji taj „ali“. Virje je sastavljeno od više malih naselja koja su rasuta po ovim lijepim podravskim bregima i mnoga djeca upravo zbog te udaljenosti ne mogu često dolaziti u knjižnicu. Djeca koja jednako kao i sva zaslužuju imati djetinjstvo ispunjeno pričama i bajkama.

Stalno se trudimo surađivati što više s Područnim razrednim odjelima, Udrugama i roditeljima i organizirati različita događanja upravo za tu djecu, a ove godine ostvario nam se i jedan dugogodišnji san. San o susretu s pričom u šetnji. Zamislite to, šetate svojim mjestom i hop! usput sretnete priču. U izmišljanju kakav bi dom mogli izgraditi za priče sjetili smo se da su klupe najbolji izbor, jer će roditelji onda zasigurno poželjeti sjesti, zadržati se časak i pročitati s djecom priču.

U potrazi za najboljom i najljepšom klupom koja će biti Klupa-pričalica otišli smo čak do Belog Manastira (što je dosta daleko od Virja) i tamo našli drage ljude koji su nam pomogli napraviti klupe koje u svojem naslonu imaju savršeno mjesto u koje se mogu smjestiti priče.

Od tuda nadalje je bilo lako. Pomoglo nam je Ministarstvo kulture i naša Općina pa su klupe već stigle. Preostalo nam je samo s prijateljima u tiskari priču preoblikovati iz slikovnice u dugački plakat i ubaciti u naslon.

Najbolje, naj naj naj najbolje od svega je to što priče u naslonu klupa možemo mijenjati! Tako će se djeca u svim naseljima Virja moći stalno iznova sretati s novim pričama kad god budu šetala mjestima!

 

 

Zamislite, samo na trenutak, zamislite… Kako bi bilo da sve klupe u svim parkovima i svim autobusnim stajalištima i svim šetnicama u cijeloj Hrvatskoj zamijenimo s klupama-pričalicama. Zamislite zemlju u kojoj ni jednom djetetu ne nedostaje priča u njegovom djetinjstvu! Nije li to predivna zamisao?!

 

Tko ne bi želio dotaknuti nebo!

Kad ti se putuje, a ne možeš putovati, onda u knjižnicu dovedeš putopisca da priča o svojem putovanju. 🙂

Tako je jučer u mojoj maloj knjižnici gostovao hrvatski putopisac i pustolov, planinar i pripovjedač – Matej Perkov.

Matej se već dugo bavi planinarenjem, a napisao je i dvije knjige. U svojim predavanjima, kojima je već obišao mnoge knjižnice, nastoji ljudima prenijeti svoju strast prema putovanjima i planinarenju. Njegove dogodovštine s ekspedicija, u kojima kreće od razine mora do najviših vrhova, užitak je slušati. O njima se može čitati u knjizi Želim dotaknuti nebo.

No, kako smo mi ovaj mjesec proglasili mjesecom dječje knjige, tako smo i Mateja Perkova ispitali o knjigama za djecu koje voli i kojih se sjeća iz djetinjstva.

Kad je Matej bio mali fotografirali su ga s jednom malom slikovnicom Lumpi i njegovi prijatelji. Bila je to slikovnica o psićima. Iako se on sam te slikovnice ne sjeća, ta je fotografija jedna od posebno dragih obiteljskih uspomena.

U djetinjstvu je Matej puno čitao pa k’o iz topa nabraja svoje najdraže pisce za djecu i naslove koje je volio čitati – Ivan Kušan, Zvonimir Milčec, Pipi duga čarapa i serijal Pet prijatelja. Jeste li ih čitali?

Kaže nam Matej da zna da za djecu baš i nema puno putopisnih knjiga i slikovnica, ali ne znamo jesmo li ga možda zainteresirali da on jednu napiše. U međuvremenu on planira novo putovanje. Još jednu ekspediciju od mora do vrha. I mi bismo odmah pošli s njim, pa tko ne bi želio dotaknuti nebo!