Ljubav koja ne može proći

Tri su razloga zbog kojeg sam se odlučila predstaviti Vam ovu knjigu, dragi moji tragači. Prvo, jučer smo obilježili Svjetski dan sporta – dan kojim se naglašava važnost bavljena fizičkom aktivnosti, posebno u današnjem vremenu u kojem veći dio dana boravimo u zatvorenim prostorima i u sjedećem ili ležećem položaju. Drugo, nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu, pa je potrebno s vremena na vrijeme pisati i o njoj. A treće, ovih dana u Vinkovcima vlada užarena atmosfera – slavi se 100 godina naše Cibalije. A o čemu drugom govori ova knjiga, nego o nogometu, Cibaliji iliti nekadašnjem Dinamu, o ljubavi navijača prema klubu koji, iako se nosi s raznim problemima, ipak ima nešto za čega njegovi navijači žive.

Ljubav koja ne može proći – Vladimir Bakarić

Slika preuzeta s: https://www.knjizara-dominovic.hr

Neću vam puno pričati knjizi, jer bih voljela da ju pročitate. Reći ću samo da je to priča o Ultrasima – o dvije generacije navijača Cibalije. Jedni su odrastali ranih 80-ih godina, u vrijeme kada je vinkovački klub nosio naziv Dinamo i kada ga je od prve lige dijelila jedna pobjeda.  20-ak godina kasnije stižu neki novi klinci i neka nova vremena za klub, a u to vrijeme klub nosi naziv Cibalia. Ideja knjige nije samo prikaz života jednog kluba, već i prikaz navijača kao normalnih ljudi koji jednostavno vole nogomet, svoj klub i svoj grad. 🙂

Vladimir Bakarić, rođeni je Vinkovčanin. Osnovnu školu završio je u Vinkovcima, srednju u Zagrebu, a kasnije je diplomirao na Fakultetu prometnih znanosti. Do sada je objavio deset knjiga za djecu i mlade: Nešto poslije ponoći & Tragom staklene mape, Nedovršena duga, Tajna staklarskog rudnika, Moji grafiti, Stari grafiti, itd. Dobitnik je nagrade ‘Mato Lovrak’ za najbolji roman za djecu i mlade u 2006. godini, i nagrade Vukovarsko-srijemske županije za izniman doprinos dječjoj književnosti 2007. godine. Urednik je biblioteke za mlade Grafiti, pri vinkovačkom ogranku Matice hrvatske. Vinkovčani ga poznaju i kao frontmena grupe „Karambol”.

 

I za kraj – jedna navijačka!

Što mi život nikada nije dao

Otkad sam se rodio,

Život me nije  mazio,

Samo sam tebe imao,

Samo sam tebe volio,

Samo sam tebe živio.

Na svijetu ja ništa nemam,

Osim „Cibalije”,

Imam samo ovo srce,

Koje kuca za Vinkovce.

Što mi život nikada nije dao,

U tebi sam pronašao ja,

Ti si bila moja prva radost

Moja sreća, ljubav najveća,

Što mi život nikad nije dao,

U tebi sam pronašao ja.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s