Zaboravljene knjige

Još je 10 dana preostalo do kraja ovogodišnjeg Mjeseca knjige.

U mojoj knjižnici, a i u mnogim drugim knjižnicama diljem Hrvatske, ovo je vrijeme kada se odvija puno zanimljivih sadržaja. Predavanja, pričaonice, igraonice, kreativne radionice… Sastavljaju se roboti, članarine su besplatne, dodjeljuju se nagrade najčitačima, čita se maratonski, čita se naglas, pjeva, vježba, igraju igrice i kvizovi…

Između ostalog, u mojoj je knjižnici to vrijeme da se vrate „ZABORAVLJENE KNJIGE“. Svima se dogodi, pa i nama knjižničarima, da ne vratimo knjigu u knjižnicu na vrijeme. Da se knjiga zametne i pospremi pa zaboravi na neko vrijeme. Dogodi se svakome. A Mjesec hrvatske knjige, to je vrijeme da se sve ove greške zaborave i prebrode. Vrijeme je da se knjige vrate u knjižnicu i nađu put do novih korisnika, vrijeme da se izbrišu dugovi i krene zajedno dalje.

I dok se stalno trudimo u knjižnici ponuditi nešto novo, neke nove sadržaje i susrete, nove oblike usluga, ipak i dalje nam je glavna naša suputnica knjiga. Imamo računala i wi fi, nabavljamo tablete i elektroničke sadržaje, dajemo informacije i usluge on-line. Ali ipak s knjigom idemo naprijed, ruku pod ruku ili bolje reći korice pod ruku. Volimo oblik knjige, njezin miris i dodir, šuštanje stranica.

Jeste li ikad razmišljali kako će izgledati knjižnice za 100 godina?

Jeste li ikad razmišljali kako su knjižnice izgledale u prošlosti?

Kako se je knjiga mijenjala kroz povijest?

Kad su tek počeli pisati, ljudi su zapisivali podatke vezane uz trgovinu. Pismo se razvilo iz sasvim praktičnih razloga. A priče, priče su se prenosile usmenom predajom s generacije na generaciju. Netko je nekad toliko zavolio priče da ih je počeo zapisivati.

Jeste li znali da se u početku pisalo štapićima i kostima na glinenim pločicama? Diljem svijeta pojavljivali su se najrazličitiji materijali za pisanje i zapisivanje – palmino lišće, oklopi kornjača, kosti, kamen, drvo… U Egiptu su počeli izrađivati papirus od listova istoimene biljke. I tintu od različitih biljnih i životinjskih pigmenata. U staroj grčkoj pisali su na razbijenim komadima keramičkog posuđa. Takvi ulomci, nazvani ostrakoni, koristili su se kao materijal za pisanje jer je keramika bila skupocjena. To me malo podsjeća na naše pokušaje danas da recikliramo što više.

Kad se papir pojavio u Kini, također su ga izrađivali od otpadnih materijala – užadi, trski, tkanina i drva – koji su se mrvili u vlaknastu prašinu a onda kuhali zajedno s ljepilom da bi se u dugotrajnom procesu sušili i prešali i na kraju postajali fini tanki papir. U to vrijeme u Europi su se za pisanje koristile obrađene životinjske kože – pergamena.

Dugačke trake pergamene zamotavale su se u SVITKE, a legenda kaže da je Julije Cezar, slavni Rimski car zaslužan za oblik knjige kakav poznajemo danas. Ljut što mu se svitci stalno odmotavaju i gužvaju i što mora neprestano gubiti vrijeme na namotavanje svitaka, dohvatio ih je i presvinuo u kvadrate. I tako je rođena stranica i oblik knjige nazvan KODEKS.

Ima li istine u ovoj legendi ili ne, ne znamo. Ono što znamo, sa sigurnošću, jest da čim su se pojavili prvi zapisi, pojavili su se i ljudi koji su ih željeli čuvati. Prva knjižnica s policama i knjižničnim katalogom postojala je već 2000 godina prije nove ere u drevnom Sumeru. Jesu li se ljutili kad im netko nije vratio glinenu pločicu na vrijeme? Jel’ bilo zakasnine?

To možemo samo nagađati. Ono što možemo jest saznati što je sve za vas pripremila vaša knjižnica! Trk u knjižnicu pa nam javite!

One thought on “Zaboravljene knjige

  1. U našoj knjižnici uvijek ima puno zanimljivih projekata i sadržaja. Kad je mjesec knjige, kad su praznici… Meni su ti događaji uvijek bili zanimljivi, no nažalost često ih propustim jer me pod praznicima gotovo nikad nema doma ili sam zatrpana obavezama pa često samo svratim u knjižnicu da posudim neku knjigu.Također, u mjesecu hrvatske knjige kod nas se u knjižnici mogu kupiti stare knjige, najčešće u onim izdanjima kakva su bila kad su naši roditelji bili mali. Ponekad i mi možemo donositi knjige koje nam više ne trebaju, ili koje jednostavno ne želimo i drugi ih mogu kupiti. U našoj knjižnici znaju biti i izložbe, najčešće jedanput godišnje.Uvijek kad je rođendan nekom piscu, knjiškom liku ili ako je u pitanju neka obljetnica, u našoj su knjižnici uvije plakati iz kojih se može saznati svašta zanimljivo. I naravno, tu su neizostavni Gutači knjiga, čitateljski klub čiji se sastanci održavaju jedanput mjesečno i koji se ne smiju propustiti (propustila sam prošlu subotu i neću to još dugo prežaliti😦 ).

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s