Rečeno – učinjeno

Bok, Tragači!
Za početak našeg ovomjesečnog druženja, odlučila sam vam predstaviti jednu našu autoricu koja piše izvrsne knjige za sve uzraste – djecu, mlade i odrasle. To je Julijana Matanović koju sam imala čast i osobno upoznati te u svojoj Knjižnici organizirati književno veče i predstaviti jednu od njezinih mnogobrojih knjiga – One misle da smo male koju je napisala u suradnji s doktoricom Ankom Dorić. Vama sam danas odlučila predstaviti njezin novi roman Rečeno – učinjeno.

No, prije toga, evo nekoliko osnovnih činjenica o Julijani Matanović:

Rođena je u Gradačcu u Bosni i Hercegovini 6. travnja 1959. godine. Od 1962. živi u Hrvatskoj, odrastajući u Slavoniji (Našice i Osijek). U Đurđenovcu je pohađala osnovnu školu, a gimnaziju završila u obližnjim Našicama. Studirala je jugoslavenske jezike i književnost te diplomirala 1982. godine na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku. Magistrirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i doktorirala 1998.g. Majka je djevojčice Magdalene koju je rodila 15. travnja 2002. godine. Proza joj je prevođena na slovenski, njemački, slovački, češki, ukrajinski, makedonski i bugarski jezik. Napisala je više od dvjesto ogleda, eseja i književnih kritika. Bestseleri su joj: Zašto sam vam lagala (1997.), Bilješka o piscu (2000.), Kao da smo otac i kći (2003.), Laura nije samo anegdota (2005.), Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka (2009.) i One misle da smo male (2010.).

julijana_matanovic
Slika preuzeta s: http://www.apm.hr/autori/julijana-matanovic/biografija/79738

Roman Rečeno – učinjeno sastoji se od sedam poglavlja, a svako od njih govori o jednom danu u tjednu, primjerice, ponedjeljak je dan koji većina ljudi ne voli, nećemo reći ne podnosi jer to nije pristojno.😉 Uz to, prvih šest poglavlja nosi naslove i po latinskim izrekama. Hm… zanimljivo.
Pitate se zašto? Zato što glavna junakinja, među svojim brojnim aktivnostima, pohađa i izbornu nastavu latinskog jezika i jako dobro zna kada koju izreku treba upotrijebiti. No, o tome nešto kasnije.
Dakle, upoznajmo malo bolje protagonisticu, a ujedno i pripovjedačicu, ovog romana. To je djevojčica Tinka, učenica šestog razreda koja, kako smo već naveli, izvrsno stoji s latinskim, ali joj zato nikako ne ide matematika. Rodom je iz Osijeka, trenutno živi s mamom i bakom u Zagrebu jer su joj roditelji rastavljeni (otac se preselio u Australiju gdje ima novu ženu i sina). Pošto je mama često poslovno na putu, Tinka vrijeme provodi s bakom, doktoricom hrvatskog jezika, pred kojom stalno mora paziti kako se izražava i čuvati svoj materinski jezik. Možda je baš zahvaljujući bakinoj brizi Tinka osvojila prvo mjesto na literarnom natječaju Moj rodni grad i ja, a to vam je izgledalo ovako:

– Ponosni smo na tebe – rekla je profesorica koju zovemo Hrvatica. Meni se učinilo da joj u očima vidim suze. Prvo sam pomislila da se radi o pravim suzama. Prave suze moraju biti tužne. Iskreno, ne vjerujem vam ja puno u suze radosnice. One su samo još jedna stilska figura našega bogatog jezika. Ženu je jednostavno ražalostila moja priča. U sastavku je, umjesto mene, govorio moj rodni grad. O meni. Spominjao je da smo ga mama i ja napustile nakon što je moj tata oženio svoju studenticu i otišao s njom u Australiju. Natjecati se s klokanima u skoku u dalj. Bilo je to prije sedam godina. Pisalo je da djevojčica Tinka u svakoj zagrebačkoj zgradi traži balkon slilčan onom na kojem se u rodnom Osijeku igrala s tatom. Fakat, dobra fora. Svašta je još nadrobljeno. I da je moj rodni grada sada žalostan, i da ja volim ovaj u kojem sad živim jer su u njemu rođene i moja baka i moja mama. I da je rodni ljubomoran na Zagreb. Kako sam se samo toga sjetila. Možda zbog toga što je imenica grad muškoga roda. Upotrijebljeno je dosta epiteta . Naslov je bio na latinskom. A sve sam napisla u formi dnevnika. Kao da sam znala da će u povjerenstvu biti Sanja Polak.

Nakon ovakvog uspjeha na literarnom natječaju, ne treba posebno naglašavati da su mnogi iz njezinog razreda bili ljubomorni na nju. Ni prije toga, ma koliko se trudila, nije uspjela “upasti” u ekipu najpopularnijih cura u razredu, a sada pogotovo. Pretpostavljamo da ovakve i slične “muke” ima mnogo Tinkinih vršnjaka i da će se mnogi prepoznati u nekim zgodama kroz koje ona prolazi te da će vam knjiga zbog toga biti vrlo zanimljiva. Uz to, sa svake stranice pršti humor svojstven Julijani Matanović, a sve je popraćeno izvrsnim ilustracijama našeg poznatog ilustratora Nike Baruna. Stoga, krenite u najbližu knjižnicu po svoj primjerak ove zanimljive knjige i, naravno, javite nam kako vam se svidjela.😀

 

2 thoughts on “Rečeno – učinjeno

  1. Knjigu sam pročitala prije nekih mjesec dana i jako mi svidjela. Ima puno latinskih riječi i ponekih njemački . Ok uglavnom knjiga mi se jako svidjela i preporučam je svima iako mislim da je više za cure ali dobro. Uživajte uz Tinku i njezine zgode i usput da pitam ima li koja zgodna knjiga da mi ju preporučite.

  2. Draga Magdalena, drago mi je da ti se knjiga svidjela i da ju preporučuješ i ostalim Tragačima.😀 A što se preporuka tiče, predlažem ti da zaviriš u našu rubriku KNJIGAONICA -preporuke za čitanje gdje ćeš naći sve knjige koje smo tijekom ovih nekoliko godina čitali, zaista ima jako dobrih knjiga i sigurno ćeš pronaći nešto za sebe.😉

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s