Anonimna

Tragači, sretan vam Međunarodni dan pismenosti!😀

Prije 3 mjeseca zajednički smo počeli pisati fantastičnu priču, a sada možete pročitati  što ste napisali!🙂

Toga jutra probudila se neobično umorna. Oteturala je u kupaonicu i popila vode. Još snena podignula je glavu i letimično se pogledala u ogledalu. Isprva je mislila da još spava ili da loše vidi od krmeljavih očiju, no kad je protrljala oči, uvjerila se da dobro vidi: njezina kosa bila je posve ljubičasta!

Isprva je mislila da sanja, ali to je bila stvarnost. Njezina inače prekrasna plava kosa bila je ljubičasta kao zidovi u dnevnom boravku koje je trebalo malo osvježiti. Onako mršava i žgoljava stajala je u kupaonici ispred ogledala i umornim zelenim pogledom gledala svoj odraz. Oduvijek je željela imati ljubičastu boju kose jer je mislila da će biti faca, ali sada je mislila da izgleda kao dlakava šljiva. A ona nikada nije voljela jesti šljive. 

Što je duže gledala svoj odraz u ogledalu, to je manje vjerovala u ono što vidi. No, nije bilo druge – morala je krenuti u školu, na posljednji školski dan. Navukla je kapu i krenula niz stepenice jer ju je ispred zgrade čekala njena najbolja prijateljica koja je imala maramu omotanu oko glave. Pogledale su značajno jedna drugu i istovremeno skinule kapu i maramu. Obje su imale ljubičastu kosu!

Kada su došle u školu, dočekalo ih je iznenađenje! Većina učenika njihove škole imali su ljubičastu kosu. Ravnateljica također! Ubrzo su shvatile da je njihova ravnateljica proglasila opće stanje jer je u školama zabranjeno imati obojenu kosu.

Nastao je kaos! Anonimna br. 1 (pravo ime joj je Lina) i njena najbolja prijateljica (Anonimna br.2, pravog imena Tina) pokušavale su riješiti tu misteriju. Polako su ispitivale sve učenike kako bi doznale što im je svima zajedničko osim činjenice da su se svi probudili s ljubičastom kosom! Ustvrdile su da su svi učenici ljubičaste kose jučer jeli nove kekse na tržištu – Keksonate, proizvođača Iluminati d.o.o. Sljedećeg dana su na društvenim mrežama osvanule fotografije ljudi s ljubičastim noktima, a kasnije i ostalim dijelovima tijela! Znanstvenici su uzeli na ispitivanje kekse Keksonati, proizvođača Iluminati d.o.o. Nikako nisu mogli objasniti ovaj takozvani “ljubičasti fenomen”, a ljudi nisu prestajali jesti kekse! Svi su ih obožavali! Zato su počeli tražiti adiktivne tvari u keksima. Opet ništa! Anonimna br.7 je sljedećeg jutra ustvrdila da su joj ljubičasti dijelovi tijela postali svijetlo i tamno smeđi. Je li moguće da se ona pretvara u …. keks!? U podnevnim je vijestima  izvjestiteljica (Anonimna br.192383) užurbano govorila: “VLADA PROGLAŠAVA OPĆE STANJE. LJUDI SE PRETVARAJU U KEKSE!!!” Sljedećeg trenutka je u vijestima osvanula slika SWAT tima kako provaljuje u zgradu proizvođača Keksonata, Iluminati d.o.o. i iz zgrade izvode KEKSE u ODIJELIMA!!! Je li moguće da su proizvođači keksonata, Iluminati? ILLUMINATI COMFIRMED! Otac Anonimne broj 1 ugasio je televizor.

Nakon nekoliko sati velikog zaprepaštenja opet su na vijestima vrvjele novosti. Reporterka, sad već smeđe kose i tijela, izvještavajući se mrvila. Prvo joj se kosa smrvila u milijun mrvica,a zatim joj je mikrofon ispao iz smrvljene ruke. Do kraja vijesti reporterka je bila sva u mrvicama.

Anonimna br. 1 i Anonimna br. 2  odlučile su pokušati sve moguće metode da se riješe “keks izgleda”, no bilo je uzaludno… Predvečer su otišle na gradske bazene da se malo osvježe. Bazeni su bili prazni jer su se svi bojali da će se u vodi potpuno pretvoriti u keks. Ipak, silna vrućina anonimkama nije dala drugog izbora… Čim su se bućnule u vodu – “keks izgled” je nestao. Bile su presretne! Preko novina i radija su brujale vijesti o spasu od “keks izgleda” i kako je sve to bila samo jeftina fora prodavača.

No sljedećeg jutra, Anonimna je primijetila čudnu stvar – u svojoj sobi je ugledala kutiju. U toj kutiji bio je sladak psić, ali taj psić nije bio običan poput ostalih. Psić je znao govoriti! Znala je da joj mama i tata nikad ne bi kupili psića jer oni ne vole životinje. No,  mama  je ušla u njezinu sobu i priopćila da su joj kupili psića. Anonimna broj 1 bila je izbezumljena! Nakon toga obukla se i krenula u školu. U školi je sve bilo odlično, dobila je pet petica iz tehničke kulture. Poslije škole otišla je kući nahraniti svog novog psića. On joj je rekao da može govoriti samo na jedan dan svake tri godine, a danas je bio taj dan. Djevojčica je bila jako sretna zbog svog novog čudesnog psića.

Sljedećeg je jutra išla sa psom u šetnju. Kad se vratila kući u kuhinji je čula mamu i tatu kako se svađaju. Čula je jedino ovo: “Ti si to podmetnuo…” i još na kraju: ” Tražit ću da se rastanemo…” Nakon što je to čula briznula je u plač i otišla u sobu.

Razmišljajući o tome što je upravo čula otvorila je novu kutiju keksa. Uživala je jesti te ukusne, orašaste kekse i slušati “house” glazbu. Ubrzo je zaspala. Nakon što se probudila iz sna otišla je do kuhinje po još jednu kutiju keksa, ali ono što ju je začudilo bilo je to što nije čula ni mamu ni tatu. Uzviknula je: ”Mama, tata? Ima li koga? Gdje ste? Ako je ovo neka šala znajte da mi nije do smijeha!”. Nitko joj nije odgovarao osim jeke njezinih vlastitih riječi koje su odzvanjale kućom. Pokušala je nazvati mamu, pa tatu, zatim opet mamu, no nitko joj se nije javljao. Nedugo zatim odlučila je nazvati svoju najbolju prijateljicu i proćaskati jer se ovih dana osjećala usamljenije no ikad. “Govorna pošta, opet? ” poviknula je Anonimna broj 1. “Što se to ovdje događa?!”. Upalila je televizor i u nevjerici povikala:”O Bože!”.

Legla je na krevet jecajući. Kad se smirila otišla je do stola i uzela papir. Počela je pisati: ”Dragi mama i tata, čula sam vašu svađu i to me jako rastužilo. Ne želim da se rastanete. Idem kod bake na neko vrijeme dok se vi ne pomirite. Voli vas vaša Anonimna.”Papir je smotala i zavezala crvenom vrpcom. Sljedeće jutro kupila je buket cvijeća za mamu i kravatu za tatu. Kravatu, buket i pismo ostavila je na kuhinjskom stolu. Uzela je jaknu i u torbu je strpala neki sendvič. Pozvala je psića i izašla iz kuće. Iako je u pismu napisala da ide kod bake nije otišla kod nje.

Zapravo je bila pobjegla u šumu od civilizacije. Jednostavno joj je svega bilo dosta i željela je malo mira. Tamo je pronašla jednu jako staru kolibu. Pošto je psić imao moć govora na jedan dan govorio joj je da nije dobra ideja da ide tamo, ali ona ga nije htjela slušati jer nije imala gdje drugdje otići. Kad je otvorila vrata stare kolibe dogodilo se nešto jako čudno.

U kolibi nije bilo nikoga. Neko vrijeme je uživala u tišini no nakon nekoliko minuta sve joj je dosadilo. Shvatila je da joj nedostaju roditelji i odlučila se vratiti kući. Ondje su ju dočekali zabrinuti roditelji koji su u potragu za njom uključili i policiju. Kada su ugledali kćer potrčali su joj u zagrljalj i obgrlili je. ”Sve je to što se dogodilo, samo velika zabuna… Svima je potrebno mnogo sna, a onda će sve opet biti O.K. Sigurno…” Nakon tih uzbudljivih događaja svi su zaspali, umorni. Kada su se probudili sve je bilo dobro i obitelj je opet bila sretna.

Za doručak joj je mama napravila omiljeno jelo – palačinke s čokoladom. Nakon što je pojela palačinke pogledala ‘Teoriju Velikog Praska’, a kad je odgledala seriju vidjela je na mobitelu poruku od prijateljice Tamare. U poruci je Tamara napisala kako se Patrik seli u drugi grad i da od sljedeće školske godine više neće ići ovdje u školu. Anonimna broj 1 je čitajući poruku ostala bez teksta. Patrik je bio njezina simpatija i jako je željela da budu nešto više od prijatelja. Zato je odlučila napraviti prvi korak i pozvati Patrika na piće. Kad je skupila dovoljno hrabrosti da ga nazove, pitala ga je za piće ali nekako previše uplašenim i nježnim glasićem. Patrik je rekao kako bi to bio super način da se njih dvoje malo bolje upozna. To je Anonimnu jako razveselilo i više nije bilo onog uplašenog glasića, sada je pričala mnogo samouvjerenije i hrabrije. Patrik joj je rekao da bi se mogli naći u 20:00 sati u nekom kafiću, na što je ona, naravno, pristala.

Bilo je 19:30 sati kada se Anonimna broj 1 počela spremati. Uredila se i krenula prema kafiću. Došla je na vrijeme i smjestila se za stolić do prozora. Prošlo je pet beskrajno dugih minuta. Djevojčica je nestrpljivo gledala u ulazna vrata. “Paranoična sam”, pomisli. Uzdahnula je i nastavila gledati u ulazna vrata. Prošlo je još desetak minuta. Nitko nije ušao ni izašao. Djevojčica se tužna počela spremati. “Živim u bajci”, sarkastično je pomislila. Izašla je iz kafića, kad je odjednom iza sebe čula poznati glas.

Nije se obazirala. Nastavila je svojim putem do kuće i taman kada je prolazila pokraj jezive šume netko ju je zgrabio za ruke, zavezao ih, zabio iglu u vrat i stavio maramu na oči. Anonimna se probudila na nekoj livadi nedaleko njene kuće. Kad se vratila kući pogledala se u ogledalo. Lice joj je bilo puno krvi i modrica ljubičastih kao njena kosa prije par dana. Nakon što se uplašila same sebe, netko je pokucao na vrata.

Kada je otvorila vrata vidjela je svoju prijateljicu, Anonimnu broj 2 i primijetila da ima jednake modrice i bolne ogrebotine na vratu i licu. Obje su se uplašile i u isti su glas počele vrištati. Nakon nekoliko minuta prijateljice su se smirile i počele pričati o nezgodama koje su im se dogodile. Kada su jedna drugoj sve ispričale bilo im je lakše jer nisu same u problemu. Otvorile su slasnu bombonijeru i počele zvati sve svoje prijatelje iz škole da im kažu što im se dogodilo, ali su saznale da svi građani i njihovi školski prijatelji imaju jednaki problem kao i one. U stanu i u gradu zavladala je strašna panika jer su se oglasile sirene i crveno svjetlo počelo je svijetliti gradom. Njihova ljubičasta lica postajala su crvena, a modrice su bile još više natečene i strašnije.

Osjećali su se kao u horor filmu. Sve je bivalo strašnije i strašnije, a Patrik je nestao. “Što se to zbiva ovdje?” razmišljala je Anonimna. Panika je vladala gradom. Navečer je Anonimna gledala dnevnik s roditeljima i čula da je otkriven novi planet – Explokisus koji isijava crvenu svjetlost. Tada je odjeknulo zvono. “Ja ću!!!” rekla je Anonimna i odskakutala do vrata. Ispred nje je stajao maskirani crni čovjek u crnoj jakni. Iza njega je bio veliki bijeli kombi. Čovjek je gurnuo Anonimnu u kombi i sjeo za volan.

Anonimna je doživjela veliki šok. Taj maskirani čovjek u crnoj odjeći bio je izvanzemaljac. Svukao je svoju crnu odjeću i postao zeleni kričavi izvanzemaljac koji je u velikom i strašnom problemu. Došao je po Anonimnu jer ona jedina može pomoći njemu i njegovim sugrađanima. On je bio izvanzemaljac s planeta – Explokisus. Njihov planet zadesila je velika i bolna opasnost. Postao je crven jer su građani susjednog planeta na Explokisus bacali crvene zapaljujuće baklje. Izvanzemaljac je otkrio da Anonima broj 1 ima posebne moći koje mogu spasiti planet. Za par trenutaka našla se u velikoj plavoj letjelici koja je poletjela na planet Explokisus.

Planet Explokisus, gledan iz svemira, djevojčici se činio jako lijep, ljepši od Zemlje, mnogo manje zagađen i s većim brojem šuma, zelenila i vodenih površina. No, kad su sletjeli u grad Melone uvidjela je da planet ima i svoju tamnu stranu. Melone je obavio gusti dim iz zapaljene zgrade i gusta, neprobojna magla od koje se grad gotovo ni nije vidio. Gradom se osjetio miris baruta, kao da ga je netko prokleo na vječnu propast. Čuli su se samo krici i povici uplašenih ljudi koji su unezvjereni trčali naokolo i roditelja koji su uzaludno dozivali svoju djecu koju je odavno progutala tama. Bila je to užasna slika. Ali Anonimnoj nisu dopuštali da stane i promatra grad, niti ih je bilo briga za sve te nedužne živote. Izvanzemaljci su je tjerali da hoda dalje sve dok nisu došli do nebodera visokog gotovo 500 metara koji je Anonimnu broj 1 podsjetio na Empire State Building kojeg je oduvijek željela vidjeti uživo. Anonimna nije znala koliko su se dugo vozili liftom jer je već bila izgubila pojam o vremenu. No nešto joj je u tom gradu bilo sumnjivo. Ljudi. Ljudi su bili posvuda, ni po čemu se nisu razlikovali onima kod kuće, u Južnoj Dakoti. A nju su dovela dva izvanzemaljca. To joj je bilo jako sumnjivo i pitala se nisu li joj lagali o svojim namjerama…

Rekli su joj da je sve u redu i da oni žive zajedno s ljudima, ali Anonimnoj je nešto ipak bilo sumnjivo.Napokon, došli su na vrh zgrade i imala je što vidjeti – njena simpatija Patrik nije bio ono što je mislila da je. Imao je krakove i izvanzemaljski izgled. Mislila je da je to nekakva kopija ili lažnjak ili je to željela misliti. Počeo je govoriti na nekakvom čudnom izvanzemaljskom jeziku, ali ona je sve razumjela. Sada je sve shvatila! Njen otac uvijek je bio tajnovit i nikada joj nije rekao ništa o svojoj prošlosti a razlog rastave njezinih roditelja nije bio psić nego je mama shvatila da je tata veliki zeleni izvanzemaljac s krinkom. On je skupljao podatke o Zemlji i slao ih na planet Explokisus. Budući da joj je tata Explokisuščanin onda je ona poluizvanzemaljka i zato je razumjela Patrika. Rekao joj je da trebaju pomoć u osvajanju planeta Zemlje. Pitala ih je tko su ljudi vani i rekli su joj da su to njihovi sluge. Rekli su joj i da njihov narod nema dovoljno mjesta na Explokisusu pa će uništiti sve ljude sa Zemlje i preseliti pola izvanzemaljaca tamo dok ostali traže druge naseljive planete. Anonimna je znala da mora zaustaviti izvanzemaljce iako su oni tražili njenu pomoć u osvajanju Zemlje.

Ušla je u neboder i osvrnula se. Oko nje je bilo na tisuće izvanzemaljaca. Nekoliko izvanzemaljaca koji su ju doveli progurali su se kroz gomilu do nečega što je Anonimnoj izgledalo kao ogromni propeler postavljen u vodoravni položaj na podu. “Izvanzemaljke imaju prednost”, nakesio se izvanzemaljac i krakom pokazao prema propeleru. Anonimna mu je nesigurno prišla. Odjednom ju snažna sila povuče prema gore te Anonimna vrisne. Doslovno je letjela prema vrhu zgrade. Odjednom ju je ista sila koja ju je povukla gore zaustavila te Anonimna nespretno sleti na pod. Osvrne se. Soba je bila ogromna i veličanstvena. Ogromni prozor joj je prvi privukao pogled. Prizor ju je ostavio bez daha.

“Što je ovo?”- pitala se Anonimna. Odjednom iz prozora, da, baš iz prozora, izađe mačka. Smeđa mačka. (Anonimna br.0192383) Izgledala je nekako…smrvljeno. “Zdravo Anonimna!“ progovori mačka, poznatim glasom: „Dugo se nismo vidjele. Pitam se samo zašto nisi otkrila da voda pomaže, prije nego što sam se ja izmrvila pred kamerama. Za osvetu pristala sam pomoći izvanzemaljcima, koji su me zauzvrat pretvorili u oblik živog bića. Pomozi nam, Anonimna. Nije teško. Tvoja obitelj će preživjeti.“ “Ja…“ Anonimnu su prekinuli izvanzemaljci koji su banuli u sobu, na čelu s njezinim ocem i Patrikom. Držali su Anonimninu majku. Anonimna je razmišljala što da napravi. A onda se sjetila. “Mogu li samo otići kući po neke igračke. Znate, da se oprostim sa njima.“ Mama je znala na što Anonimna cilja. Prije dvije godine Anonimnoj se svidio laserski pištolj, sličan onome iz Zvjezdanih ratova. Tata se strogo protivio tome, ali onda je Anonimna briznula u plač, pa je ipak popustio. I Anonimna i mama znale su da laserski pištolj može uništiti izvanzemaljce. Putem na Zemlju Anonimnina majka prišapnula je Anonimnoj: „Znaš da je ovo opasno.“ „Znam“ reče Anonimna „Ali riskirat ću.“ Nasmiješila se. Znala je da će sve proći u redu. Došavši u stan, Anonimna je pojurila u svoju sobu i ispod kreveta je izvukla laserski pištolj. Došla je na Explokisus, i odmah je počela pucati. Uništila ih je na tisuće. Na sve strane čuli su se visoki i odvratni krikovi. I tako sve dok nisu ostala dvojica. Otac i Patrik. Je li imala snage uništiti voljene osobe? Dobro, osobe koje je nekad voljela. Otac ju je gledao odvratnim, izbuljenim ali molećivim očima. Na kraju se ohrabrila i skupila snagu. Spremajući se pucati, shvatila je da su joj se ispraznile baterije. Otac i Patrik su shvatili o čemu se radi i krenuli su prema njoj. Trebala je brzo razmišljati. No, znate već kakve su mame, mama je mislila na sve. “Drži!”, dobacila joj je baterije. Anonimna je gledala kako joj se omiljene osobe tope. Osvrnula se oko sebe. Soba više nije bila onako veličanstvena. Počela se rušiti… Iduće jutro probudila se u svom krevetu.”Sve je bio samo san!”pomislila je. A onda je ugledala kutiju od lasera. To nije bio san. A Anonimna više nikad neće ostati ista.

 

Napisali: Dodika, Crvena Marija – Mara, Gaby, Ana L.A., Koni, Juraj, Likica 5, Maky, maca3, MAGDALENA, zvaks, tony i lucyana!🙂

 

3 thoughts on “Anonimna

  1. Priču smo svi skupa čitali na sastanku našeg čitateljskog kluba Gutača knjiga u Bjelovaru i dobro smo se nasmijali. Svaka čast svima koji su doprinijeli stvaranju priče o Anonimnoj.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s