Pišeš ti, pa malo ja i eto nama zabava ;)

 

 

                         3. put!!!

Dragi Tragači, vaša priča lijepo napreduje, a ja uživam čitajući ju! Danas je posljedni dan pisanja pa prionite… Maca 3 završila je riječima: Osvrne se. Soba je bila ogromna i veličanstvena. Ogromni prozor joj je prvi dovukao pogled. Prizor je ostavljao bez daha.

Baš me zanima kako ćete završiti svoje zajedničko djelo!🙂

  • Priču počinjemo 7. 7. i pišemo do 25.8.

  • Pišeš jedan odjeljak u jednom komentaru.

  • Naslov ćemo odrediti na kraju.

  • Tema: ljetne avanture.

    Avanturističke priče često počinju s malim problemima, a onda postepeno prepreke postaju sve ozbiljnije i teže… 

  • Glavni sastojci:

    1) glavni lik ili likovi čije vrline i mane polako upoznajemo, a važni su i osjećaji i misli junaka,
    2) neki zadatak ili misterij/zagonetka/tajna koju treba odgonetnuti ili problem koji treba riješiti,
    3) prepreke i zapetljancije koje glavnom liku stoje na putu (zla vještica, opasne zvijeri čuvari, dugo pogibeljno putovanje, strogi otac, brat u pelenama, brzopletost…),
    4) nije loše ubaciti i mrvicu ljubavi ili zanimljivog ljubimca pratitelja (koji nekim čudom govori iako nije papiga😉 ), dobro dođu i savjeti neke stare mudre glave
    5) akcija, akcija, pokoji opis za bolju atmosferu, pa možda još malo akcije😀 .

    P.S. Ovi se prijedlozi temelje na očekivanjima čitatelja od ove vrste priče. Međutim, vi imate potpunu slobodu. Najvažnije je da uživate u stvaranju priče!🙂

  • Čitaj prije nego počneš pisati!

    Važno je pratiti i redovno čitati objavljene odjeljke kako biste se onim što pišete mogli nadovezati na priču… jer želimo napisati povezanu priču, a ne nabacane komentare😉 .

  • Svatko može uvesti nešto novo u priču i promijeniti tijek radnje, ali se mora voditi računa o već stvorenom okviru priče tako da se sa svakim novim komentarom priča dalje razvija… 

 

  • Pazi na pravopis!

 

A sad se baci na pisanje i dobro se zabavi! :)

 

Mi počinjemo, vi nastavljate😛 :

Toga jutra probudila se neobično umorna. Oteturala je u kupaonicu i popila vode. Još snena podignula je glavu i letimično se pogledala u ogledalu. Isprva je mislila da još spava ili da loše vidi od krmeljavih očiju, no kad je protrljala oči, uvjerila se da dobro vidi: njezina kosa bila je posve ljubičasta!

About Gradska knjižnica Zadar

www.gkzd.hr Gradska knjižnica Zadar središnja je zadarska posudbena narodna knjižnica, središte mreže zadarskih Knjižnica, ali i središte lokalne zajednice zbog velikog broja događanja koje prihvaća, pomaže ili samostalno organizira.

21 thoughts on “Pišeš ti, pa malo ja i eto nama zabava ;)

  1. Isprva je mislila da sanja, ali ne. To je bila stvarnost. Njezina inače prekrasna “plava” kosa bila je ljubičasta kao zidovi u dnevnom boravku koje je trebalo malo osvježiti. Onako mršava i žgoljava stajala je u kupaonici ispred ogledala i umornim zelenim pogledom gledala svoj odraz. Oduvijek je željela imati ljubičastu boju kose jer je mislila da će biti faca, ali sada je mislila da izgleda kao dlakava šljiva. A ona nikada nije voljela jesti šljive.

  2. Čim je duže gledala svoj odraz u ogledalu tim je manje vjerovala u ono što vidi. No, nije bilo druge – morala je krenuti još i taj posljednji dan u školu. Navukla je kapu i krenula niz stepenicu jer ju je ispred zgrade čekala njena najbolja prijateljica koja je imala maramu omotanu oko glavu. Pogledale su jedna drugu značajno i istovremeno skinule kapu i maramu. Obje su imale ljubičastu kosu!

  3. Kada su došle u školu, dočekalo ih je iznenađenje! Pola njihove škole (svi ostaju anonimni) su imali ljubičastu kosu. Ravnateljica isto!
    Ubrzo su shvatile da je njihova ravnateljica proglasila opće stanje jer je u školama zabranjeno imati obojenu kosu!
    Nastao je kaos!
    Anonimna br.1 (pravo ime joj je Lina) i njena frendica (anonimna br.2, pravog imena Tina) su pokušavale riješiti tu misteriju. Polako su ispitivale sve učenike kako bi doznale što im je svima zajedničko osim činjenice da su se svi probudili s ljubičastom kosom!
    Ustvrdile su da su svi jučer (oni s ljubičastom kosom) jeli nove kekse na tržištu – Keksonate, proizvođaća Iluminati d.o.o.

    Sljedeći dan su na društvenim mrežama osvanule fotografije ljudi s ljubičastim noktima, a kasnije i ostalim dijelovima tijela!

    Znanstvenici su uzeli na ispitivanje kekse Keksonati, proizvođaća Iluminati!
    Jednostavno nisu mogli objasniti ovaj takozvani “ljubičasti fenomen”, ali ljudi nisu prestajali jesti kekse! Svi su ih obožavali! Zato su počeli tražiti adiktivne tvari u keksima. Opet ništa!

    Anonimna br.007 je sljedećeg jutra ustvrdila da su joj ljubičasti dijelovi tijela postali svijetlo i tamno smeđi. Da li je moguće da se ona pretvara u…. keks?

    Na popodnevnim vijestima je izvjestiteljica (Anonimna br.0192383) užurbano govorila: “VLADA PROGLAŠAVA OPĆE STANJE, LJUDI SE PRETVARAJU U KEKSE!!!”
    Sljedećeg trenutka je na vijestima osvanula slika SWAT tima kako provaljuje u zgradu proizvođaća Keksonata, Iluminati d.o.o. i van izvode KEKSE u ODIJELIMA!!! Da li je moguće da su to proizvođaći keksonata, Iluminati?

    ILLUMINATI COMFIRMED

    Anonimkin otac je izgasio TV.

  4. Nakon nekoliko sati velikog zaprepaštenja opet je na vijestima vrvjela vijest.
    Reporterka sad već smeđe kose i tijela izjavljivajući se mrvila. Prvo joj se kosa smrvila na milijun mrvica,a onda joj je mikrofon ispao iz smrvljene ruke. Do kraja vijesti reporterka je bila sva u mrvicama.

  5. Djevojčica i njena prijateljica su odlučile pokušati sve moguće metode da se riješe keks izgleda no bilo je uzaludno… Predvečer su otišle na gradske bazene da se malo osvježe. Bazeni su bili prazni jer su se svi bojali da će se onda totalno pretvoriti u keksa. No silna vrućina im nije dala drugog izbora… Čim su se bućnule u vodu keks izgled je nestao. Bile su presretne! Preko novina i radia su brujale vijesti o spasu od keks izgleda te da je sve to bila samo jeftina fora prodavača.

  6. No slijedećeg jutra je primjetila neku čudnu stvar, u svojoj sobi je ugledala kutiju. U toj kutiji bio je jedan sladak psić ali taj psić nije bio običan poput ostalih on je znao govoriti. Znala je da joj mama i tata nikad nebi kupili ili dali psića jer oni ne vole životinje. Mama joj je ušla u sobu i rekla da su joj kupili psića, djevojčica je bila sva izbezumljena. Nakon toga obukla se i krenula u školu. U školi je sve bilo super dobila je pet petica iz tehničkog. Poslije škole otišla je doma nahraniti svog novog psića. On joj je rekao da može govoriti samo na jedan dan svake tri godine, a danas je bio taj dan. Djevojčica je bila jako sretna zbog svog novog čudesnog psića.

  7. Sljedeće jutro je išla s psom u šetnju. Kad se vratila kući u kuhinji je čula mamu i tatu kako se svađaju. Čula je jedino ovo: “Ti si to podmetnuo…” i još na kraju: ” Tražit ću da se rastanemo…” Nakon što je to čula briznula je u plač i otišla u sobu.

    1. Razmišljajući o onome što je upravo čula otvorila je novu kutiju keksa. Uživala je jesti te fine,orašaste kekse pri tome slušajuci “house” glazbu. Ubrzo je zaspala. Nakon što se probudila iz sna otisla je do kuhinje po jos jednu kutiju keksa ali ono što ju je začudilo naime je bilo to što nije čula ni mamu ni tatu. Uzviknula je:”mama,tata? Ima li koga? Gdje ste? Ako je ovo neka šala znajte da mi nije do smijeha”,nitko joj nije odgovarao osim ispraznosti njenih vlastitih riječi koje su odzvanjale po kući. Pokušala je nazvati mamu,pa tatu,zatim opet mamu. Ništa,nitko joj se nije javljao. Nedugo zatim odlučila je nazvati svoju bff,proćaskati,jer se ovih dana osjećala usamljenije no ikad. “Glasovna,opet?? ” poviknula je ona. “Što se to događa ovdje???”. Upalivši televizor,ne vjerujući što vidi,poviče:”O Bože!!!”.

  8. Legla je na krevet jecajući. Kad se smirila otišla je do stola i uzela papir. Počela je pisati ovako: ” Dragi mama i tata, čula sam vašu svađu i to me jako rastužilo. Ne želim da se rastanete. Idem kod bake na neko vrijeme dok se vi ne pomirite. Voli vas vaša Anonimna.” Papir je smotala i zavezala crvenom vrpcom. Sljedeće jutro kupila je buket cvijeća za mamu i kravatu za tatu. Kravatu, buket i pismo ostavila je na kuhinjskom stolu. Uzela je jaknu i u torbu je strpala neki sendvič. Pozvala je psića i izašla vani. Iako je u pismu napisala da ide kod bake nije otišla kod nje.

  9. Zapravo je bila pobjegla u šumu od civilizacije, jednostvano joj je svega bilo dosta i željela je malo mira. Tamo je pronašla jednu jako staru kolibu. Pošto je psić imao moć govora na jedan dan govorio joj je da to nije dobra ideja da ide tamo ali ona ga nije htijela slušati jer nije imala gdje drugdje otići. Kad je otvorila vrata od stare kolibe nešto se jako čudno desilo.

  10. U kolibi nije bilo nikoga. Neko vrijeme je uživala u tišini no nakon nekoliko minuta sve joj je dosadilo. Shvatila je da joj fale roditelji. Nakon što je to shvatila vratila se kući. Roditelji su se pomirili i već s policijom tražili svoju kćer. Kada su ugledali kćer potrčali su joj u zagrljalj i obgrlili je. ” Sve je to što se dogodilo, samo velika zabuna… Svima je potrebno mnogo sna, a onda će sve opet biti okey. Sigurno…” Tada su se svi pokupili kućama i umorni zaspali. Kada su se probudili sve je bilo okey i obitelj je opet bila sretna.

  11. Za doručak mama joj je napravila njeno omiljeno jelo, a to su palačinke s čokoladom. Nakon što je pojela palačinke otišla je gledati ‘Teoriju Velikog Praska’. Nakon što je odgledala seriju vidjela je na mobitelu poruku od prijateljice Tamare. U poruci je Tamara napisala kako se Patrik seli u drugi grad i da od sljedeće školske godine više neće ići ovdje u školu. Djevojčica kad je pročitala poruku ostala je bez teksta. Patrik je bio njena simpatija i jako je željela da budu nešto više od prijatelja. Zato je odlučila da će ona napraviti prvi korak i pozvati Patrika na piće. Kad je skupila dovoljno hrabrosti da ga nazove pitala ga je za piće ali nekako previše uplašenim i nježnim glasićem. Patrik je rekao kako bi to bila super način da se oni dvoje malo bolje upoznaju. To je djevojčicu jako razveselilo i više nije bilo onog uplašenog glasića, sada je pričala mnogo samouvjerenije i hrabrije. Patrik joj je rekao da bi se mogli naći danas u 20h u nekom kafiću, na što je ona naravno pristala.

  12. Došlo je 19:30h i djevojčica se počela spremati. Uredila se i krenula prema kafiću. Došla je točno u 20h i smjestila se za stolić do prozora. Prošlo je pet beskrajno dugih minuta. Djevojčica je nestrpljivo gledala u ulazna vrata. “Paranoična sam”, pomisli. Uzdahnula je i nastavila gledati u ulazna vrata. Prošlo je još desetak minuta. Nitko nije ušao ni izašao. Djevojčica se tužna počela spremati. “Živim u bajci”, sarkastično je pomislila. Izašla je iz kafića, kad je odjednom čula neki poznati glas odmah iza nje.

  13. Nije se obazirala. Nastavila je svojim putem do kuće i taman dok je prolazila pokraj jezive šume netko ju je zgrabio za ruke, zavezao ih, zabio iglu u vrat i stavio maramu na oči. Anonimna se probudila na nekoj livadi nedaleko od njene kuće. Kad se vratila kući pogledala se u ogledalo. Lice joj je bilo puno krvi i modrica ljubičastih kao njena kosa prije par dana. Nakon što se uplašila sama sebe, netko je pokucao na vrata.

  14. Kada je otvorila vrata vidjela je svoju prijateljicu i primjetila da ima iste modrice i bolne ogrebotine na vratu i licu . Jedna i druga su se uplašile i u isti glas počele vrištati . Nako par minuta prijateljice su se smirile i počele pričati o nezgodama koje su im se dogodile.Kada su jedna drugoj ispričale bilo im je lakše jer nisu same u problemu.Otvorile su slasnu bobonjeru i počele zvati sve svoje prijatelje iz škole da im kažu za problem ,ali su tada saznale da svi građani i njihovi školski prijatelji imaju isti problem kao i one.I tada je u stanu i u gradu zavlada strašna panika kada su se oglasile sirene i crveno svijetlo počelo je svjetliti gradom .NJihova ljubičasta lica postajala su crvena a, modrice bile su još više naotečene i strašno su izgledale.

  15. Osjećali su se kao u horor filmu. Sve je bivalo strašnije i strašnije, a Patrik je nestao. “Što se to zbiva ovdje?” razmišljala je Anonimna. Panika je vladala gradom. Navečer je Anonimna gledala dnevnik s roditeljima i čula da je otkriven novi planet-Explokisus koji isijava crvenu svjetlost. Tada je odjeknulo zvono. “Ja ću!!!” rekla je Anonimna i odskakutala do vrata. Ispred nje je stajao maskirani crni čovjek u crnoj jakni. Iza njega je bio veliki bijeli kombi. Čovjek je gurnuo Anonimnu u kombi i sjeo za volan.

  16. Anonima je doživjela veliki šok.Taj maskirani čovjek u crnoj odjeći bio je vanzemaljac.Skinu je svoju crnu odjeću i postao je zeleni krićavi vanzemaljac koji je u velikom i strašnom problemu.Došao je po Anonimu jer on jedina može pomaći njemu i njegovim sugrađanima.On je bio vanzemaljac koji dolazi sa planeta -Explokisu. Njihv planet trpi veliku i bolnu opasnos .Postao je crven jer su susjedi planeta -Explokisu bacali crvene zapaljujuće baklje.Anonima ima posebne moči koje mogu spasiti planet.Za par trenutaka našla se u velikoj plavo letjelivi koja je za trenutak trebala poletjeti za planet-Ewplokisu.

  17. Planet Explokisu, ghledan iz zraka djevojčici se činio jako lijep, ljepši od Zemlje, mnogo manje zagađen i s većim brojem šuma, zelenila i vodenih površina. No, kad su sletjeli u grad Melone uvidjela je da ima i svoju tamnu stranu. Melone obavio je gusti dim iz zapaljene zgrade i gusta, neprobojna magla od koje se grad gotovo ni nije vidio. Grad je nosio miris baruta, kao da ga je netko prokleo na vječnu propast. Čuli su se samo krici i povici uplašenih ljudi koji su unezvjereni trčali naokolo i roditelja koji su uzaludno dozivali svoju djecu koju je odavno progutala tama. Bila je to užasna slika. Ali djevojčici nisu dopuštali da stane i promatra grad, niti ih je bilo briga za sve te nedužne živote. Vanzemaljci su je tjerali da hoda dalje sve dok nisu došli do nebodera visokog gotovo 500 metara koji je djevojčicu podsjetio na Empire State Building koji je uvijek željela vidjeti uživo. Djevojčica nije znala koliko su se dugo vozili liftom jer je već bila izgubila pojam o vremenu. No nešto joj je u tom gradu bilo sumnjivo. Ljudi. Ljudi su bili posvuda, ni po čemu se nisu razlikovaši onima kod kuće, u Južnoj Dakoti. A nju su dovela dva vanzemaljca. To joj je bilo jako sumnjivo i pitala se nisu li joj lagali o svojim namjerama…

  18. Rekli su joj da je sve u redu i da oni žive zajedno sa ljudima,ali Anonimnoj je nešto ipak bilo sumnjivo.Napokon došli su na vrh zgrade i imala je što vidjeti,njena simpatija Patrik nije ono što je mislila.Imao je krakove i vanzemaljski izgled.Mislila je da je to nekakva kopija ili lažnjak,ili je to željela misliti.Počeo je govoriti na nekakvom čudnom vanzemaljskom jeziku ali ona je sve razumjela.Sada je sve shvatila!Njen otac uvijek je bio tajnovit i nikada joj nije rekao ništa o svojoj prošlosti a razlog rastave nije bio psić nego je mama shvatila što je tata,veliki zeleni vanzemaljac sa krinkom.On je skupljao podatke o Zemlji i slao ih na planet Explokisus.A ako joj je tata Explokisusčan onda je ona poluvanzemaljka i zato je razumjela Patrika.Rekao joj je da trebaju pomoć u osvajanju planeta Zemlje.Pitala ih je tko su ljudi vani,rekli su joj da su to njihovi sluge i da vanzemaljci nemaju dovoljno mjesta na Explokisusu pa će uništiti sve ljude sa Zemlje i preseliti pola vanzemaljaca tamo dok ostali traže druge naseljive planete.Anonimna je znala da mora zaustaviti vanzemaljce ali oni su tražili njenu pomoć u osvajanju Zemlje.

  19. Ušla je u neboder i osvrnula se. Oko nje je bilo na tisuće vanzemaljaca. Nekoliko vanzemaljaca koji su nju doveli progurali su se kroz gomilu do nečega što je Anonimnoj izgledalo kao ogromni propeler postavljen u vodoravni položaj na podu. “Vanzemaljke prve”, nakesio se vanzemaljac i krakom pokazao prema propeleru. Anonimna mu je nesigurno prišla. Odjednom ju snažna sila povuče prema gore te Anonimna vrisne. Doslovno je letjela prema vrhu zgrade. Odjednom ista sila koja ju je povukla gore zaustavi ju te Anonimna nespretno sleti na pod. Osvrne se. Soba je bila ogromna i veličanstvena. Ogromni prozor joj je prvi dovukao pogled. Prizor je ostavljao bez daha.

  20. Znam da je rok gotov, no priča ipak treba kraj🙂 :
    “Što je ovo?”- pitala se Anonimna. Odjednom iz prozora-da baš iz prozora-izađe mačka. Smeđa mačka. (Anonimna br.0192383) Izgledala je nekako…smrvljeno.
    “Zdravo Anonimna-progovori mačka, poznatim glasom- dugo se nismo vidjele. Pitam se samo zašto nisi otkrila da voda pomaže, prije nego što sam se ja izmrvila pred kamerama. Za osvetu pristala sam pomoći izvanzemaljcima, koji su me zauzvrat pretvorili u oblik živog bića. Pomozi nam, Anonimna. Nije teško. Tvoja obitelj će preživjeti.
    -“Ja…-Anonimnu su prekinuli izvanzemaljci koji su banuli u sobu, na čelu sa Anonimnim ocem i Patrikom. Držali su Anonimninu majku. Anonimna se premišljala: što da napravi? A onda se sjetila.
    -“Mogu li samo otići kući po neke igračke. Znate, da se oprostim sa njima. Majka je je znala na što Anonimna cilja. Prije dvije godine Anonimnoj se svidio laserski pištolj, sličan onome iz Zvjezdanih ratova. Tata se strogo protivio tome, ali onda je Anonimna briznula u plač, pa je ipak popustio. I Anonimna i mama znale su da laserski pištolj može uništiti izvanzemaljce. Putem na Zemlju Anonimnina majka prišapnula je Anonimnoj:
    -Znaš da je ovo opasno.
    -Znam. Ali riskirat ću.
    Nasmiješila se. Znala je da će sve proći u redu. Došavši u stan. Anonimna je pojurila u svoju sobu, i ispod kreveta je izvukla laserski pištolj. Došla je na Explokisus, i odmah je počela pucati. Uništila ih je na tisuće. Na sve strane čuli su se visoki i odvratni krikovi. I tako sve dok nisu ostala dvojica. Otac, i Patrik. Jeli imala snage uništiti voljene osobe? Dobro, osobe koje je nekad voljela. Otac ju je gledao odvratnim, izbuljenim ali molećivim očima. Na kraju se ohrabrila i skupila snagu. Spremajući se pucati, shvatila je da su joj crkle baterije. Otac i Patrik su shvatili o čemu se radi i krenuli su prema njoj. Trebala je brzo razmišljati. No, znate već kakve su mame, mama je mislila na sve. “Drži!”, dobacila joj je baterije. Anonimna je gledala kako joj se omiljene osobe tope. Osvrnula se oko sebe. Soba više nije bila onako veličanstvena. Počela se rušiti… Iduće jutro probudila se u svom krevetu.” Sve je bio samo san!”-pomislila je. A onda je ugledala kutiju od lasera. To nije bio san. A Anonimna više nikad neće ostati ista.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s