Tragači, upoznajte Kradljivca vječnosti

Dragi Tragači,
Vratila nam se jesen, a s njom i tmurno, sivo, hladno vrijeme i stalne kiše. Ja ne znam kako vi, ali ja ne volim kišu ni najmanje. Moje mišljenje o kiši dijeli i Harvey Swick, junak knjige „Kradljivac vječnosti“, autora Clivea Barkera.

Harvey Swick zbog lošeg vremena ima osjećaj da ga je progutala siva zvijer i da će umrijeti u njenoj utrobi od dosade. Problem je u tome što on zbog lošeg vremena ne može raditi ništa zanimljivo, osim otići do škole, slušati beskrajno mumljanje učitelja povijesti i vratiti se kući gdje bi ga dočekala mama koja mu je prigovarala zbog nereda u sobi i tjerala ga da je pospremi, što mu se ni najmanje nije dalo. I tako su prolazili dani mladog Harveyja, a on je želio da se nešto uzbudljivo dogodi i da se barem malo zabavi.
Kažu “Kada nešto jako želite, to će se i ostvariti!“. Kod Harvyja jeste! Nakon što je u njegovu sobu uletio, da dobro ste pročitali uletio kroz prozor – Rictus koji je čuo njegove uzdahe kilometrima daleko i pomislio „Tom dječaku je odmah potrebno malo zabave“ pa ga je došao odvesti u Kuću za odmor u kojoj zabava nikada ne prestaje. Jedini uvjet koji je Harvey morao ispuniti bio je ne postavljati pitanja. Iako mu je bilo teško ispuniti taj uvjet zato što je Harvey jedan jako znatiželjan dječak pristao je i uputili su se prema Kući. Rictus je ispunio svoje obećanje i doveo Harveya do zida kroz koji je morao proći da bi zakoračio na „travu koja je pod njegovim stopalima bila visoka i prepuna cvijeća. Nebo iznad njegove glave bilo je ljetnoplave boje, a na vrhu brijega nalazila se Kuća koja se uzdizala četiri kata visoko, a na njoj je bilo više prozora no što je Harvey mogao prebrojiti bez poteškoća. Trijem joj je bio širok, jednako kao i stube koje su vodile do izrezbarenih ulaznih vrata; krovovi pokriveni crijepom bili su strmi, okrunjeni velikim dimnjacima i gromobranima“.

Na kućnim vratima ga je dočekala gospođa Griffin koja mu je svojim milozvučnim glasom zaželjela dobrodošlicu i odmah ga povela u kuhinju te pred njega postavila desetak tanjura punih različite hrane: hamburgera, hrenovki u pecivu i pečene piletine, pita od jabuka, trešnji i čokolade, sladoleda, grožđa i tanjur voća kojemu nije znao ni imena. Harvey je bio presretan, našao se u zemlji svojih snova, vani je sijalo sunce, a pred njim se nalazila hrana koju je obožavao. Upoznao je i djevojčicu Lulu koja se držala po strani i Harveyu izgledala tužno i razigranog dječaka Wendella s kojim se igrao pred kućom, sunčao, uživao u ukusnim jelima koja im je gospođa Griffin pripremala, maskirao za Noć vještica i proslavio Božić kada je od gospodina Hooda, vlasnika Kuće odmora dobio davno izgubljeni poklon – arku. Ovakav redoslijed događanja se ponavljao iz dana u dan i Harvey je u jednom trenutku poželio nešto više.
Pozornost mu je privuklo jezero iza Kuće za odmor, ali kada je pitao gospođu Griffin o njemu, ona mu je kratko odgovorila da uživa u lijepim stvarima i zaboravi na jezero. Znatiželjan kakav je bio, Harvey je otišao do jezera s arkom koju je dobio za Božić kako bi provjerio može li arka plutati? Dok je zadovoljno gledao kako arka pluta po tamnim vodama jezera uočio je ribe koje se podižu s dna jezera, otvorenih usta kao da namjeravaju progutati njegov mali brodić. „Ispružio je ruku kako bi zgrabio arku iz vode prije nego što potone ili bude progutana, no u žurbi je na skliskom kamenu izgubio ravnotežu i, vrisnuvši, pao u jezero.Voda je bila ledena i pohlepna. U trenu se zatvorila nad njegovom glavom. Harvey je mahnito mlatarao nastojeći ne razmišljati o mračnim dubinama i o golemom ždrijelu ribe koja se iz njih uzdizala“.
Hoće li naš mladi junak isplivati iz jezera i hoće li opet uživati u izmjenama godišnjih doba u jednom danu i igri sa svojim prijateljem Wendellom? Hoće li otkriti Lulinu tajnu? Hoće li se poželjeti ikada vratiti kući svojim roditeljima i napustiti Kuću za odmor koja nastoji ispuniti svaku njegovu želju? Odgovore na ova pitanje možete saznati samo ako pročitate knjigu, zato Tragači trkom u Knjižnice po svoj primjerak.

MaryTheBookFairy