Pogodi naslov knjige

Hej, Tragači!

Sjećate li se naše stare koncepcije kada smo svaku knjigu obrađivali kroz četiri mjesečna posta?

Odlučili smo vam malo osvježiti pamćenje jednom zanimljivom igricom. Kako ste bili veoma uspješni u zadnjoj igri s naslovima knjiga, znamo da vam ni ovo neće predstavljati problem.😀

Iz monoštva knjiga koje smo čitali i analizirali, izdvojili smo njih deset te smo prepisali nekoliko rečenica sa samih početaka tih knjiga. A vaš je zadatak, naravno, da odgonetnete koje su to knjige i autori. Zadatci su označeni rednim brojevima, ali ne morate ići redom. Isto tako, niste ograničeni samo na jedan komentar.

😀 SRETNO SVIMA!😀

1.

RUJAN

Utorak

Prije svega, da nešto raščistimo: ovo su KRONIKE, a ne dnevnik. Znam što piše na koricama, ali kad mi je mama išla ovo kupiti, IZRIČITO sam joj rekao da mi ne kupi nešto na čemu piše “dnevnik”.

Super! Baš mi treba da me neka budala ulovi kako hodam s time i stekne pogrešan dojam.

2.

Sjedeći pred kućom, zavaljen u stari pleteni stolac, Leo se igra mobitelom. Ne, ne igra nikakvu igru, baca mobitel u zrak i hvata ga – iako zna da je to zabranjeno. Ali ta je zabrana ionako besmislena, jer njemu mobitel neće pasti na pod. Naravno da neće. Mobitel padne kad ne očekuješ.

Baca ga i hvata, baca i hvata…

I čeka odgovor na poruku koju je malo prije poslao Žmili.

I promatra zeca na travnjaku. Zeca koji je zapravo smeđi patuljasti kunić i ima čuperke svjetlijeg krzna oko glave i stražnjih nogu jer pripada dugodlakoj vrsti.

3.

Ivan se teško budio. Zapravo bi najradije prespavao dan da je mogao. Zbog škole. A tog prijepodneva nije slutilo na dobro. Proljeće je već odavno izguralo zimu sa stranica kalendara, jedino je još rano izjutra bilo previše hladno za laganu odjeću. Blato na školskom igralištu zamijenila je tvrda zemlja tako da je ekipa iz 5.c vrijeme prije i poslije nastave uglavnom provodila u blizini škole, točnije njihovog omiljenog sportskog terena. Jer, svaki dodatni trening dobro dođe, a uskoro se sprema i školsko natjecanje u nogometu, košarci i krosu. Ivan se potajno nadao da će se naći u obje ekipe, a kros ga uopće nije privlačio. Koja je to faca smislila trčati kroz šumu po blatu gore-dolje?

4.

Kroz zavjese i poluspuštene rebrenice probijale su se već ukošene rujanske zrake sunca omekšavajući obrise  Danine sobe toplim zlatastim tonovima. Osjećalo se da je ljeto na izmaku. Dana je neko vrijeme promatrala trake svjetlosti i sitne čestice prašine koje su plesale u njima. Osjećala se nekako smireno i sretno. Zadovoljno. Iako nije znala zašto.

Ipak, bio je to lijep i ugodan osjećaj.

“Baš volim ovo bablje ljeto. Hm, neki ga još zovu i indijansko ljeto”, pomislila je Dana nesvjesno zatvarajući knjigu koju je netom pročitala.

5.

O vješticama uopće

U bajkama, vještice uvijek nose budalaste crne šešire i crne plašteve i jašu na metlama.

Ali ovo nije bajka. Ovo je o pravim vješticama.

Evo što biste najvažnije morali znati o pravim vješticama. Slušajte vrlo pažljivo. Nemojte to nikad zaboraviti.

PRAVE VJEŠTICE odijevaju se u običnu odjeću i izgledaju gotovo sasvim poput običnih žena. Žive u običnim kućama i rade OBIČNE POSLOVE.

Zato ih je tako teško uloviti.

Prava vještica mrzi djecu crvenom, vrućom, ljutom mržnjom koja je ljuća, vruća i crvenija nego bilo koja mržnja koju biste mogli zamisliti.

6.

Došla sam s mora.

Crna sam kao crnkinja. A kosa mi je plava. I sva sam još morska. Morskozaljubljena, zapletena u ribarske mreže, začarana jednim Ivanom iz Rovinja.

Jednim Markom iz Splita.

Hm, i jednim Kristijanom iz Pule.

Ups!

Nisam to smjela priznati. Trebam glumiti pristojnu djevojčicu, počinje škola, a meni se neeeee ideeee u školu.

Neee ideee!

7.

Stillwater

Bilo je poslijepodne krajem rujna. U lijepom gradiću Stillwateru gospodin Popper, soboslikar,vraćao se kući s posla. Nosio je svoje kante, ljestve i daske, pa se dosta teško kretao. Tu i tamo bio je poprskan bojom i vapnom, a komadići tapeta visjeli su mu s kose i zalizaka, jer je bio dosta neuredan čovjek.

Djeca koja su se vani igrala podignula su pogled prema njemu i nasmiješila mu se dok je prolazio pokraj njih, a kućanice, ugledavši ga, rekoše: “Ajme, eno gospodina Poppera. Moram se sjetiti reći Johnu da na proljeće da oličiti kuću.”

8.

U kampu na Zelenom jezeru uopće nema jezera. Nekoć je ondje bilo veliko jezero, najveće u Teksasu. Bilo je to prije više od sto godina, a sada je ondje sasušena, ravna pustara.

Na Zelenom je jezeru nekoć bio i grad. Smanjivao se i nestajao zajedno s jezerom i ljudima koji su ondje živjeli.

Ljeti je ondje dnevna temperatura oko trideset i pet Celzijevih stupnjeva u hladu – ako nađete sjenu! Nema mnogo hladovine oko velikog presahloh jezera.

Jedina su stabla dva stara hrasta na istočnoj obali “jezera”. Između stabala razapeta je mreža, visaljka, a iza nje drvena kuća.

Kamperi ne smiju leći u visaljku. Pripada Glavešini. Glavešini pripada i hladovina.

9.

Dragi Olivere, čuo sam da ti je mama umrla kad te je rodila. Žao mi je što ti se to dogodilo. Da sam bio blizu, sigurno bih ti nekako pomogao. Mislim, da sam se rodio prije tebe. Moja se mama zove Ljupka, a tata Vlado. Oni nisu umrli, samo se tata onesvijestio kad su moje noge izvirile u svijet. Svi su se strčali oko mene jer su pomislili da sam prestao disati. No ja sam se ritnuo i pogodio nekoga u bradu, nekoga u nos.

Poslije su me pokazali djedu Zelji kao da sam svjetsko čudo. On me je uzeo u naručje, a ja sam se opet ritao.

10.

Napokon su se znatiželjnici razišli, a gužva stišala. Teta Mira je zagrlila šutljivu djevojčicu i povela je u svoj stan.

– Misliš da je tvojoj mami lako? – uzdahnula je glasno.

– Ne mislim – procijedila je ova kroza zube. – Ali nije ni meni.

– Ništa ti ne razumiješ…

– Razumijem! – odgovorila je glasnije. – Ako sam dijete, nisam glupača!

– Ma slušaj ti, mala! Baš si drska, znaš!

– Ne znam! – htjela se usprotiviti Izabela jer joj je već bilo dosta svega. Ali ipak nije! Izgovorila je posljednje riječi u sebi i skrušeno pogledala u pod. Znala je – u ovom trenu to je najbolje. S odraslima moraš biti oprezan, inače se brzo uvrijede i odmah počnu jadikovati kako im je teško. Tako je bilo i sada s tetom Mirom u čijoj je dnevnoj sobi sjedila i mislila si svoje, dok je ova govorila i govorila.

19 thoughts on “Pogodi naslov knjige

  1. 1. Gregov dnevnik
    2. Godina bez zeca
    4. Miris knige
    5.Vještice
    6. Dnevnik Puline P.
    7. Pingvini gospodina Poppera
    9. Dragi Olivere
    10. Biser iz Parka

  2. BRAVO, jakov314, moram priznati da mi je Suknuti Sukundjed nekako uspio promaknuti medju ovim silnim brojevima heheh – dakle, sad je jos 3.!

  3. Gregov dnevnik- Jeff Kinney
    Godina bez zeca-Sanja Lovrenčić
    Moji grafiti-Robert Mlinarec, Ratko Bjelčić i Vladimir Bakarić
    Miris knjige-Jadranka Klepac
    Vještice-Roald Dahl
    Zar baš moram u školu?-Sanja Pilić
    Pingvini gospodina Poppera-Richard i Florence Atwater
    Moj šuknuti šukundjed svinjokradica-Louis Sachar
    Dragi Olivere-Mirjana Mrkela
    Biser iz parka-Đurđica Stuhlreiter

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s