BOK, KONJIĆU! – preporuka za čitanje

Bok, Tragači!

Za početak godine odlučili smo vam preporučiti jednu sasvim neobičnu knjigu. Zašto je toliko neobična, pitate se? E, pa zato što u njoj životinje govore – konji, psi, mačke… i to, ne samo međusobno, nego i s ljudima! Mislite da to nije moguće? E, pa citirat ću vam autoricu Asju Kravčenko: “Vi mislite da konji ne govore? Govore. Samo ih svi ne razumiju.” A što mislite tko ih može razumjeti? Ja mislim da to mogu dobra i pametna djeca, a družeći se s vama već nekoliko godina, znam da ste i vi takvi.😀 Stoga, pođimo zajedno u ovu neobičnu pustolovinu…

Ali, prije toga, bio bi red da vam kažem i nešto o autorici knjige:

ASJA KRAVČENKO (pravim imenom Ana Svetovna Kravčenko) rođena je 1971. godine u Moskvi. Mama djevojčica Poline i Natalije u djetinjstvu je maštala da postane biolog, pa učiteljica te geolog. Zatim dugo vremena nikako nije znala što će biti. Onda je završila studij psihologije na Državnom sveučilištu u Moskvi te na Sorboni u Parizu. Postala je psiholog i novinar. Doktorirala je psihologiju. Živi i radi u Moskvi kao psihologinja, novinar i prevoditeljica s francuskog jezika. Bila je urednica časopisa za kazalište “Stanislavski”. “Bok, konjiću!” njena je prva objavljena knjiga. Prvo je 2002. godine objavila priču “Tko će jahati na Tikvanu?”. Na osnovi te priče nastao je roman “Bok, konjiću!”, a 2008. godine bio je u izboru za nagradu “Zavjetni san”. 2010. godine, Asja kravčenko objavila je zbirku priča pod naslovom “Priče stare kuće”.

bok, konjiću!

Glavna tema ovog duhovitog romana je PRIJATELJSTVO. S jedne strane, to je prijateljstvo među različitim vrstama životinja koje skupa žive u konjušnici u miru i slozi, izuzevši poneku svađu između kujice Krede i mačke Maše koja joj zamjera jer je zbog nje “provela na drvetu najbolje godine svoga života“.😀 Ali, i one su, kad “zagusti” spremne međusobno si pomoći. Također, tu je i iskreno prijateljstvo između glavnih junaka romana – riđeg konjića Tikvana i osmogodišnje djevojčice Sonje. Njih dvoje kroz cijeli roman upadaju u različite prilike i neprilike, a Tikvan ne samo da govori, nego ga možemo pratiti kroz mnogobrojne “ljudske” situacije. Tako nije ništa neobično zateći Tikvana u šetnji gradom, u posjetu galeriji ili dok priča bajke mačićima, piše pisma, penje se na krov…

Jedna od glavnih misli koja mi se čitavo vrijeme dok sam čitala roman motala po glavi jest da mi, ljudi od životinja možemo jako puno naučiti. Tako, recimo, imamo dobre lekcije o:

  • ZAŠTITI…

– Dosjetio sam se! Treba osnovati “Društvo za zaštitu dvonogih”!

Rivijera se čak propne od uzbuđenja.

– Razradit ćemo posebna pravila zaštite! – Halvi se također svidjela ta ideja.

Rivijera se odmah prihvati posla:

– Pravilo prvo: dvonogi ne smiju lagati!

– Čak i ako prilaze odostraga… – dodade Halva.

– Čak i ako su s nejasnim namjerama… – podrža je Tikvan.

– Čak i ako tomu vrlo teže…

– Pravilo drugo: treba im dati da rade u konjušnici kako bi se postupno razvili – Ruslan se gordo zatrese.

– I što je najvažnije – treba ih zaštititi! – reće Halva.

– Predlažem da se načini “Knjiga zaštite dvonogih” da bi se u njoj zapisivalo koga mi štitimo! – predloži Rivijera.

– Koga ćemo zapisati? . reče Tikvan i, okrenuvši se Sonji, velikodušno predloži: – Dobro, tebe ćemo zapisati.

Sonja je bila zbunjena. S jedne strane bilo je užasno neugodno kada ti pronađu toliko nedostataka, s druge strane – ipak nije tako loše kada svi zaborave na svoje obaveze i stanu brinuti o tebi…

  • MEĐUSOBNOM POMAGANJU…

– Uuuu! – zavijao je vjetar…

Jednom, počešavši se iza uha, Prugasti se dosjeti:

– Mama, a da ti Tikvanu ispleteš prekrivač?

– Moja mila brižna djeco – raznježi se mačka Maša. – No, gdje ću naći toliko niti?

– Bilo gdje – reče Poprečni.

Od tada je mačka Maša svakog dana češljala svoju djecu i skupljala njihovu toplu dlaku. Poprečni i Prugasti pravili su od dlake niti i umotavali je u klupko.

Za tjedan dana Poprečni i Prugasti zamjetno su izgubili dlaku… No mačje dlake nije bilo dovoljno za cijeli prekrivač.

– Kad bi nas bilo pedeset… – razmišljao je Prugasti.

– Meni je i dvoje dovoljno! – odbrusi Maša.

Poprečni i Prugasti su se snuždili.

Kroz prozor se vidjelo kako po dvorištu hoda Kreda.

– Znaš, i pas vjerojatno ima dobru dlaku – reče Prugasti.

– Možemo probati – složi se Poprečni, i mačići krenuše do pseće kućice.

Ubrzo se Kreda više nije protivila i, poslije kratkih pregovora, pokorno je stala davati svoju dlaku. Tako se u sivom prekrivaču pojavila i riđa boja.

  • NADMUDRIVANJU…

“Naravno da nikad nisam vidjela da konji idu u galeriju”, razmišljala je Sonja. “Možda nisam bila u takvoj galeriji ili smo išli u različito vrijeme”.

Vrlo raspoloženi oni dođoše do galerije…

– S konjima se ne smije unutra! – reče službenica.

– Zašto?! – naljuti se Sonja.

– Ne protivi se! – mirno reče Tikvan i upita: – A može li se s djevojčicama?

– S djevojčicama? – zbunila se službenica. – Treba kupiti ulaznicu za djecu!

– Dobro – reče Tikvan i oni uđoše unutra.

Ali, najvažniju lekciju pronašla sam u ovom Tikvanovom postupku:

TIKVAN – JAK, SPRETAN I PAMETAN – napisa on i stade čekati dok se boja ne osuši.

U podne je naišla mačka Maša. Razmijenili su novosti i, između ostalog, Tikvan joj pokaza novi natpis.

– Znaš – reče Maša tiho – ne vješaj taj natpis…

– Zašto? – namršti se Tikvan.

– Hoćeš da se drugi naljute što nisu takvi? Ti si dobar…

– U pravu si – reče Tikvan.

On uze tablicu i dopisa:

TIKVAN – JAK, SPRETAN, PAMETAN I DOBAR.

– Šteta što se to ne smije ovjesiti! – uzdahne Tikvan i zarije tablicu u piljevinu.

I svaki put kad je Tikvan neraspoložen, uzima tu tablicu. I razveseli se.

😀😀😀

Tragači, neka vam ovaj Tikvanov postupak ostane u sjećanju – ne morate ga pisati na tablicu, ali kada ste tužni, neraspoloženi ili nezadovoljni, prisjetite se svih svojih vrlina i svih ljudi (i životinja😀 ) koji vas vole i misle da ste jaki, spretni, pametni, dobri, itd., itd.

A, kada se već ovako “razbacujemo citatima”🙂 , evo vam za kraj još jedne rečenice Marije Porjadine, autorice pogovora:

“LJUDI SE DIJELE NA DVIJE KATEGORIJE – ONE KOJI VOLE KONJE – I SVE OSTALE.”

Nadamo se da ste vi u prvoj kategoriji, a ako i niste, zasigurno ćete biti kada pročitate ovu knjigu.😉

                                                                                            Vaša kristinaunique

3 thoughts on “BOK, KONJIĆU! – preporuka za čitanje

  1. Hmm, zanimljiva knjiga. Sviđa mi se naslov. Posudit ću je prije ili kasnije. Mogu je i preporučiti prijateljici iz mog razreda koja obožava konje. Javit ću dojmove kad je pročitam.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s