“Dragi Olivere” u Mjesecu hrvatske knjige

Mjesec hrvatske knjige održava se svake godine od 15. listopada do 15. studenog, a moto 2013. godine glasi:

Tko čita (ne) skita 

logotip mjeseca-hrvatske-knjige2013

Čitanje može biti avantura, baš kao i skitnja. Moja prva velika avantura … bio je odlazak u livanjsku knjižnicu iz četiri kilometra udaljenog sela gdje je otac službovao kao učitelj. Imao sam šest, ili sedam godina, išao sam u grad sam, živo pamtim svaki trenutak tog puta, a posebno vrludanje između polica gdje sam nabasao na roman Branka Ćopića “Orlovi rano lete”. Vjerujem kako je taj roman bitno odredio moju budućnost. Danas, gdje god da krenem, osim možda kad pođem u dućan … u mojem ruksaku je uvijek nekoliko knjiga.

Pisac Edo Popović u proslovu programske knjižice Mjeseca hrvatske knjige 2013.

Nažalost, mali Vrcko, junak romana Dragi Olivere, nije se baš tako lijepo proveo kad je prvi put sam otišao u šetnju gradom. Evo što je u pismima napisao Oliveru:

Bio je prohladan dan kad sam prvi put sam izišao iz kuće. Poznavao sam svoju ulicu, a i nekoliko okolnih. Poznavao sam i neke dječake – onako, iz viđenja. Baka me je u predsoblju pregledavala kao što trener pregledava momčad prije izlaska na teren pa me je otpustila, uz dodatno ohrabrenje po stražnjici.
Trčao sam do parka pa kroz park sve dok mi se kosa nije oznojila i dok me noge nisu zaboljele. Skinuo sam kapu i nastavio hodati, mlateći kapom po najbližem granju. Uskoro je pokraj mene prošao dječak moje visine i dobacio mi nešto kao pozdrav. Osvrnuo sam se za njim. Sve što se vidjelo bila je kapa okrenuta naopako i ne baš nov kaput. Uskoro sam ga ponovno ugledao. Bio je s prijateljem. Taj drugi se nasmijao i pitao me:
– Gdje si, stari, baš smo te se zaželjeli!?
I opet se smijao. Ja sam uzvratio osmijehom…
Mislio sam da ću biti najsretniji na svijetu ako bez odraslih odem u park. Otišao sam i stekao nove prijatelje. Ali oni se nisu igrali na prijateljski način. Zato nisam postao najsretniji na svijetu. Postao sam nesretan.

Što se to Vrcku dogodilo u parku morat ćete ipak sami otkriti!😛😉

Biti potpuno sam van kuće posebno je uzbudljiv doživljaj, jedan od onih za pamćenje🙄. Sjećate li se vi, dragi Tragači, svog prvog izlaska? Koliko ste godina imali? Kamo ste išli? Kako ste se osjećali? Jeste li se bojali ili ste samo bili uzbuđeni? Kako su se roditelji ponašali – jesu li i oni bili nervozni pa ste im morali pobjeći prije nego se predomisle😉 ili su bili skulirani :cool:?

Hajde, ispričajte nam svoju prvu skitnju!🙂

(k): kažnjavati


kamo: where

About Gradska knjižnica Zadar

www.gkzd.hr Gradska knjižnica Zadar središnja je zadarska posudbena narodna knjižnica, središte mreže zadarskih Knjižnica, ali i središte lokalne zajednice zbog velikog broja događanja koje prihvaća, pomaže ili samostalno organizira.

5 thoughts on ““Dragi Olivere” u Mjesecu hrvatske knjige

  1. pa, ja ni sad ne smijem u grad. Ne sjećam se kada sam prvi put izašao iz kuće. No sada smijem biti samo u dvorištu i voziti se na biciklu po ulici. Šta bih sad dao da mogu na biciklu u grad da se malo provozam kak spada i to sam!

    1. Dragi biciklistu!
      Pokušaj razumjeti one koji se brinu o tvojoj sigurnosti, jer promet nije šala!
      Dobro je što se možeš izvozati bar po ulici, dok čekaš da te puste dalje. Usput, evo moje pjesme na tu temu:
      STIŽEM NA BICIKLU

      Stižem na biciklu
      U tvoju ulicu
      Zazvonit ću cin-cun
      Tiho kao u snu

      A ti ćeš spavati
      I nećeš me čuti
      Ili će zvoniti
      Cin-cun u tvome snu

      Bicikla svoga ključ
      Izgubit ću baš tu
      I tražit ću ga svud
      Cin-cun, cin-cun, cin-cun

      1. Odlična pjesma!😀 Ja se zapravo vozim po nogostupu, ali sam se počeo voziti po cesti kada s tatom i bratom idem u grad. Zapravo, svakako se vozim po cesti jer u mojoj ulici nema nogostupa, pa… Ali sam oprezan, naravno.😉🙂

  2. Ne sjećam se svoje prve skitnje, ali se sjećam kada smo se prije skoro 2 godine preselili u novi stan pa sam prvi puta išla u školu odatle. Išla bih ja vani i ranije, da istražim okolicu, ali sam se pri preseljenju razboljela. I tako mi je prvi izlazak iz novoga stana bio odlazak u školu. Imala sam strašnu tremu i čitavim sam silaskom niza stubište u glavi vizualizirala put kojim moram ići. Ali, taj me osjećaj brzo prošao. Kao i uvijek, misli su mi lako odlutale negdje daleko od treme i nervoze. Kristalno se jasno sjećam toga jutra. Vani je bilo hladno i vjetrovito. Kolone ljudi (većinom srednjoškolaca) čvrsto stisnute u zimske jakne, neki s kapama ili kapuljačama na glavama. Sporo su hodali svi u istom smjeru, kao po dogovoru. Sjećam se kako su me podsijetili na pingvine koji kreću na svoje godišnje migracije. Svi su se kretali tako sporo da mi je njihov tempo dosadio već nakon prvih nekoliko koraka. Ne znam vam baš reći zašto, ali pretijecanje ljudi me silno zabavilo. Provlačila sam se kroz uske prolaze između ljudi, trčkarala kraj reklama i oko klupa, uza zidove i sredinom ulice, izvodila slalome oko ljudi koji su se, kako mi se činilo, kretali u usporenoj snimci. Nakon semafora se promet prorijedio, ali sam ja i dalje pronalazila osobe za pretijecanje. Toliko me zaokupilo to prestizanje da mi se, kada sam stigla pred školu, put učinio prekratak. I danas se, dok putujem u školu, znam sjetiti toga dana, pa se nasmiješim samoj sebi i čestitam jer sam uspjela nešto tako dosadno učiniti zabavnim, a pretijecanje ljudi na tome putu prakticiram i dan danas.

  3. Sjećam se svoje prve skitnje. Išla sam se sa prijateljicama igrati van na igralište, bez roditelja ( prvi put). Imala sam 5 ili 6 godina ne sjećam se točno. Osjećala sam je jako uzbudljivo, jedva sam čekala da izađem van. Roditelji su mi na neki način bili i uzbudljivi i skulirani.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s