Tajna bakinog palca

Dok je tako sjedila i pušila gnusnu cigaru i neprestano govorila, ja sam stalno pogledavao u ruku bez palca. Nisam se mogao suzdržati. Bio sam opčinjen i stano sam se pitao koja li joj se grozota dogodila kad je srela vješticu. Mora da je to bilo nešto posve stravično i jezivo, inače bi mi sve ispričala. Možda joj je vještica otkinula prst. Ili ju je možda natjerala da ga gurne u grlić čajnika s kipućom vodom i on je nestao u pari. Ili joj ga je netko iščupao kao zub? Nisam mogao prestati nagađati.

Top-003

Da, da, ilustrator je Quentin Blake.😛

A vi, Tragači, jeste li zamišljali kako je baka ostala bez palca? Biste li htjeli saznati istinu? Nažalost, pisac taj događaj nije opisao u knjizi pa će nam istina o bakinom palcu ostati tajna. Ipak, možemo učiniti nešto u čemu smo jako dobri, možemo zajednički napisati priču!

Tragači, hajde svi zajedno (kao što ste to već više puta radili) izmislite epizodu iz knjige Vještice u kojoj baka ostaje bez palca. Da vam bude zamiljivije i veselije, zamislite da ste mačke (da, znamo da to volite)😛 te da pomažete dječaku i baki u borbi protiv vještica. Nažalost, upravo u toj borbi baka ostaje bez palca. Kako? Maštajte, baš nas zanima što ćete smisliti.😉🙂

Po običaju, epizodu Tajna bakinog palca pišite u komentarima nastavljajući se jedni na druge. Sretno!😀

21 thoughts on “Tajna bakinog palca

  1. Šetala sam se ulicom. Ja. Zapuštena, lutalica mačka. Dok sam razmišljala o svom životu, čula sam krik. Potrčala sam prema smjeru krika. Krik je dolazio iz male kolibice na kraju šume. Znači, potrčala sam tamo. Ušla sam u kuću i vidjela baku i dijete kako skutreni stoje u strahu od malene žene u crnome. Skočila sam na nju, ali sam u istom trenutku osjetila jaku bol pa sam popustila. Baka i dijete su shvatili da sam ja na njihovoj strani. Valjda.

  2. Ta žena je u krilu držala malenu djevojčicu.Dok sam se ja borila s tajanstvenom spodobom,istrčala je.Kada su već poodmakle,strgnula sam kapuljaču s protivnikove glave i ugledala lice,tamno,prepuno ožiljaka.Oči ssu bile crne.To…to…to čudovište me zbacilo s sebe i izvuklo nož.

  3. Više ništa nisam mogla učiniti. U tom trenutku vidjela sam krv i komadić prsta na tlu.Ta gro…grozna žena odrezala je malenoj djevojčici prst. Nisam mogla vjerovati.Osjetila sam istu bol kao i djevojčica kojoj je odrezala prst.Odjedanput djevojčica je nestala,a grozna žena izbacila me je iz kolibe i zatvorila je vrata. Jako sam se zabrinula za djevojčicu.

  4. Pazila na svaki šušanj u grmu. Gledala i vrebala kao orao ali nigdje ni traga djevojčici! Osjetila sam kako mi duša plače. Odlučila sam ne odustajati. Odlučila sam biti uporna. Počela sam trčati po gradiću kao muha bez glave. Kad sam prolazila pokraj slastičarnice, čula sam dječji plač.

  5. Ušla sam u slastičarnicu. Tamo je stajala djevojčica i sva okupana u suzama pokazivala mami ruku. Slastičarka se jako zabrinula,a srećom nikoga nije bilo u slastičarnici osim jedne gospođe u rukavicama. Znala sam,to je bila vještica! Stalno se svrbila,a smiješila se djevojčici pokazujući pritom zube s malo plavičaste sline na vrhovima. Zastiktala sam i očiju punih mržnje i prezira pogledala vješticu. Pogledala sam zid,bio je iste prljavosmeđe boje kao i ja! Priljubila sam se uz zid i poput sjene došuljala sam se do stola za kojim je sjedila vještica. Zagrizla sam joj nogu,a ona se malo jače češkala. Počela je vrištati,perika joj je spala s glave i pojurila je do izlaza,vadeći novu periku iz torbe i hitro ju stavljajući na ćelavu glavu. Slastičarka je zapanjeno buljila čas u periku,čas u mene. “Ono je bila vještica,jel da?”upitala je svoju kćer. Djevojčica je potvrdno zaklimala glavom. “Mogu uzeti ovu prljavosmeđu mačku za kućnog ljubimca?”upitala je djevojčica mamu. “Da,ova mačka će te štititi od vještica.”zabrinuto je uzdahnula mama. Djevojčica me primila i zagrlila. “Zvat će se…Mrvica jer se to rimuje sa vještica. A ona me štiti,zar ne? Osim toga,nije baš velika,više je mrvičasta.”.Zaprela sam. Prvi put u životu nisam bila odbačena,neprimječena. Štitila sam svoju djevojčicu,a to je odgovoran zadatak.

  6. Djevojčica me odvela svojoj kući. Razgledala sam kuću,bila je sva puna nekih zanimljivih slika. “Pa,dobro,morat ćemo Mrvici kupiti košaru.” uzdahnula je djevojčicina mama. Otišle su u trgovinu za ljubimce i mene ostavile vani (nisu me primjetile dok sam se iskrala iz kuće). Vani sam se popela na trešnju. Brinula sam se za djevojčicu. Stalno sam razmišljala da će doći neka vještica i nešto joj napraviti. Odlučila sam krenuti za njima. Prošla sam tri ulice,i tek sam onda došla do njih. Bile su u trgovini za ljubimce i gledale košare. Počela sam trčati,i baš kad sam bila blizu djevojčice primila me neka gospođa u rukavicama. Približila me svom licu kako bi me bolje pogledala. Nasmješila se tako jako da sam u jednom trenutku pomislila da će me pojesti. Na zubima joj je bilo malo plavičastog sjaja. Odmah sam shvatila da je to vještica. Pridržavala me jednom rukom,jer se drugom morala češati spod perike. Ogrebla sam ju po licu,ona me je pustila uzbolan krik.

    1. Tragači, znale smo da ćete biti sjajni u izmišljanju epizode koju je pisac propustio napisati (možda je zaboravio, a možda je mislio da su događaji prestrašni da ih se opiše??). Samo nastavite, nestrpljivo čekamo nastavak…😀

    2. Vještica je izvukla puder iz torbe i pokušala si njime prikriti ogrebotinu. Kad joj je to pošlo za rukom okrenula se i odmarširala u neku ulicu. Izašla sam iz dućana zbog prodavačice koja me gadljivo izbacila. Heh! Ovo mi je dobro pošlo za rukom. Pomislila sam nacerviši se tako jako da bi mi i Cerigradska mačka zavidila. A onda sam se ukočila jer mi je za oko zapeo ogroman bokser na uglu. Naježena repa i dlaka na leđima izvukla sam kanđe spremna na najgore. Pas se zaletio prema meni. Skočila sam na obližnju torbu,ali pas me primio za šiju i povukao. Trčala sam do neke slijepe ulice. Najgore je bilo što sam ušla u tu ulicu potpuno nesvijesna da je slijepa i da je njezin kraj bio omeđen ogromnim ciglenim zidom! Bokser mi se približavao sve više i više,režajući. Znači da je jedini izlaz bio tamo gdije je bila opasnost. Skočila sam na kantu,pa na pseća leđa i šmugnula prije nego se pas uopće snašao. Jurila sam do dvorišta,popela se na trešnju i uletila kroz pritvoren prozor. Ovaj dan je LUUUUUD!

      P.S.Ono napisano velikim slovima bilo je samo isticanje.

  7. Ovaj dan zaista i je bio lud! Ipak sam se i dalje brinula za djevojčicu. Kako se ona uopće zove? Udobno sam se smjestila u košaru i počela razmišljati: možda se zove Kitty? To je mačje ime… A možda Ivan? Ne zvuči mi baš dobro i ne razumijem koja su imena muška a koja ženska… BUM, BUM, BUM!!!Prepala sam se tako jako da sam iskočila iz košare. Brzo sam pojurrila prema zvuku, ali odmah sam čula isti taj zvuk na drugoj strani, pa na trećoj, četvrtoj i sve tako dok mi se nije zavrtilo u glavi. Pala sam u nesvijest. Nakon nekog vremena sam se probudila ali u kavezu. Gledala sam kroz kavez i vidjela stotine vještica u dvorani u kojoj sam bila. To mora da je bila godišnjica vještica ili godišnji skup, ma kako god! Brzo sam potražila izlaz ali ga nisam našla. Počela sam se znojiti )mačjim znojem, naravno) . Dok sam munjevito bacala pogled po dvorani, vidjela sam maloga miša. “Hej! Mišo!”, prosiktala sam. Miš se zbunjeno osvrnuo i dotrčao do mene (ali je bio pola metra dalje od kaveza) . “Ma nemoj se bojati! Moraš mi napraviti uslugu!” Miš je bojažljivo došao do kaveza i čekao ono najgore ali to najgore nije dobio već ove riječi: “Slušaj, svojim zubićima mi otvori kavez a ja tebe neću pojesti! Obećajem!!!” Miš mi je izgrickao ključanicu i otvorio mi vrata.

  8. Baka je izgubila palac tako što je u sukobu s vješticom htjela ubiti vješticu. Ali nije uspjela. Vještica joj se osvetila. Ali kako? Ušla je kroz otvoren prozor. Odrezala joj je palac.
    I tako je baka izgubila palac.

  9. Ja mislim da je baka izgubila palac u borbi sa vješticom. I to sasvim slučajno. Vještica je izgovorila jednu čaroliju da joj nestane palac. Baka se čudila gdje joj je prst, ali onda joj je vještica rekla da ga potraži. Baka nije imala na pameti gdje bi joj bio prst. I kada je izbacivala smeće nije znala da joj je prst unutra pa je provjerila u vrećici. Ona je bila razočarana jer je vidjela pola palca. Onda je otišla k vještici i upitala je zašto samo pola prsta? Onda je upitala gdje joj je druga polovica palca.
    Vještica je rekla da je na jednom mjestu gdje gromovi udaraju i sve se ruši te da ima samo pola sata jer će se, ako ne stigne na vrijeme, pola prsta uništiti. Baka se uputila tamo – stigla je na vrijeme i ugledala je svoju polovicu palca. Ali palac je čuvao troglavi zmaj koji joj je rekao da kaže lozinku. Baka odgovori da ne zna, ali zmaj je ipak pusti do njenog prsta. Spojila je te dvije polovice i palac se pretvorio u zlato ali to zlato bilo je ukleto pa se raspalo i baka je ostala bez palca zauvijek.

  10. Baka je je sjedila na fotelji u dnevnom boravku. Dok je sjedila, malo je zatvorila oči. Kroz prozor je došla vještica . Baka se probudila. Mačka i baka borile su se protiv vještice. Vještica je svojom čarolijom baki otkinula prst. Baka je bila jako tužna što nema prst. Onda se sjetila da bi mogla otići kod doktora da joj zašije prst. Ali kako? Nije imala prijevoz. Zajedeno sa svojom mačkom, pješke je krenula do bolnice. Ponadala se da je na vrijeme stigla kod doktora, ali se ispostavilo da nijedan doktor nije moćniji od strašne vještice. Baka se plačući vratila kući bez svog prsta.

    1. James Bond, Dlakovuče i Jagodica Bobica, malo ste se zanijeli… zadatak je da svi zajedno napišete jednu priču, a ne da svatko od vas napiše svoju priču u kojoj je baka izgubila palac. Pročitajte što su napisali Tragači prije vas, oslobodite maštu i nastavite priču tamo gdje su oni stali!

  11. Ja ću nastaviti iza Mace3:

    U taj čas, djevojčica i njena mama su izašle iz trgovine.Krenule smo prema našem stanu.Kada smo ušle,odahnula sam.Potrčala sam u djevojčicinu sobu.Vidjela sam da su zavjese otvorene,te sam ih nekako uspjela zatvoriti šapama.Tako je djevojčica bila sigurnija.Zadovoljno sam odšetala i sklupčala se u svoju novu košaru.

  12. Moja nova košara bila je lijepa,udobna i meka. Čula sam čudne zvukove. Bila sam jako umorna. Ugledala sam djevojčicu kako izlazi iz stana. Pojurila sam za njom,bez obzira na to što sam bila taaako umorna da bih najrađe ostala u košari. Kad sam izašla vidjela sam kako djevojčica razgovara sa nekom ženom u rukavicama. Žena ju je povela sa sobom u auto. Htijela sam potrčati za njima,no bilo je prekasno. Otišle su. Probudila sam se. Bila sam oblivena (ponovno) mačjim znojem. Pohitala sam poput strijele u djevojčicinu sobu. Djevojčica je bila tamo. Mogla sam odahnuti. Shvatila sam da je ono bio samo ružan san,ili mačja mora,ili… Vratila sam se sretna u košaru.

  13. Ujutro sam se probudila,protegnula i shvatila da je neobično tiho.Ušla sam u djevojčicinu sobu i vidjela da je nema.Počela sam paničariti i izašla na balkon.Pogledom sam počela tražiti svoju malu vlasnicu,no 1930-ih je već bilo teško naći dijete u velikom norveškom gradu.Shvatila sam da nema smisla samo stajati na balkonu te sam odtrčala do vrata od stana.U taj čas su djevojčica i njena mama stigle.Bile su u bolnici.

  14. Odmah mi je bilo lakše. Došla sam do djevojčice,a ona me pomazila. Zaprela sam. Djevojčicina mama je odvela djevojčicu u njenu sobu. Ušla sam za njima. Iz bolnice su javili da je djevojčica bolesna. Jako sam se zabrinula.

  15. Djevojčica i ja smo ostale same u sobi.Ona se okrenula prema meni i rekla:
    -Vidis,zamotali sumi plst.
    Užasnula sam se.To je tako čudno čuti od trogodišnjakinje.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s