Miš ili dječak, pitanje je!

Što je uostalom tako divno u tome što si dječak? Zašto bi to nužno bilo bolje nego biti miš? Moja baka je čovjek, ali znam sigurno da će me ona voljeti što god ja bio. I ona nikada,  hvala bogu, ne drži mačke. Da, govorio sam sebi, mislim da uopće nije loše biti miš.

miševiMišiće je nacrtao Quentin Blake, ilustrator Vještica i drugih Dahlovih knjiga.

Koristeći Napitak 86: mišotvorac s usporenim djelovanjem, Vrhovna velevještica pretvorila je dječaka iz naše priče u miša. Time je započela svoj naum da svu djecu Engleske pretvori u miševe koje će odrasli pohvatati i riješiti ih se. Prema njezinom planu, vještice su trebale pokupovati najbolje i najuglednije slastičarnice i povodom svečanog otvaranja djeci dijeliti besplatne čokolade i slatkiše natopljene tim kobnim napitkom. Vrhovna velevještica prvo je u miša pretvorila pohlepnog dječaka Brunu, a zatim i našeg dragog dječaka pripovjedača ove priče. I sve to zajedno zvuči nam straaašno, no najviše čudi jedno: dječaku se činilo da uopće nije loše biti miš!

Dragi Tragači,

znamo da ste veliki mačkoljupci i da rado zamišljate da ste mačke pustolovke koje uživaju u nebrojenim avanturama. Ipak, zaboravite malo na svoj mačji život i zamislite da ste miševi!

Napišite nam: koje su prednosti života u tijelu malenog sivog miša, a koje su prednosti života u tijelu djeteta? Biste li radije bili dijete ili miš?

Zamislite da ste miš i opišite nam svoju pustolovinu u kojoj ste usipali mišotvorac s usporenim djelovanjem u hranu Vrhovne velevještice te ju pretvorili u miša!

25 thoughts on “Miš ili dječak, pitanje je!

  1. Slažem se da zapravo uopće ne bi bilo tako loše biti miš. Najviše bi mi se svidjelo to što bih bila malena i neprimjetna, pa bih lako mogla pronaći neko mjesto gdje bih mogla biti sama. Također bih mogla i prisluškivati (što nikako nije lijepo), a odlično bi bilo i što bi mi trebalo jako malo hrane da se zasitim. Uz to, mislim da bi mi odlično stajalo sivo krzno. Loše je što bi ljudi lako mogli slučajno stati na mene, mogla bih se zaljepiti na ljepilo za miševe, a o mačkama da i ne govorim. A tu je i činjenica da bi me svi gledali s visoka.😉
    Na drugi dio pitanja odgovorit ću kasnije kada mi dođe inspiracija.🙂

    1. Imaš pravo, Martina, mislim da bi bilo sjajno biti malena i neprimjetana mišica. Kuda bi sve mogla lutati i zavirivati! Jedva čekam da napišeš kako si, tako malena i neprimjetna, uspjela pobijediti Vrhovnu velevješticu.😉

  2. Mišja pustolovina
    Te je večeri Glavna vještica trebala da večera u restoranu hotela. Do večere je bilo još puna tri sata. Ja sam već po 100 puta u sebi ponavljala plan MišoTvorac.
    Uh, jedva čekam večeru! Konačno, večer. Ova tri sata su brzo prošla. Evo baka i ja ulazimo u restoran. Tanmo Glavna vještica već naručuje jelo. Baka me pustila. Jako sam trčala ,ali sam se izgubila! Vještica je naručila neku juhu za početak. Kako sam se obradovala! Otrčala sam do nje polako se uspela njoj na glavu i ugrizla za uho! I u tom trenutku, ulila Mišotvorac! Yessssssssssssssssssssssssssss!

  3. Brzo sam trčala po skliskom hodniku, skakutala između mnogobrojnih parova nogu pazeći da me netko ne zgazi i bježala od čistaćica s metlama. Napokon sam na kraju hodnika došla do vrata s brojem 37. Sakrila sam se iza drvenog stolića dok je čistaćica prolazila, a kada je opasnost prošla i kada sam se usudila proviriti iza drvene noge stola, primjetila sam da su vrata odškrinuta. Tiho sam se uvukla u sobu vrhovne Velevještice vukući za sobom malu torbicu koju mi je baka sašila. Unutra je u maloj bočici stajala tekućina koja će vješticama pokazati da se ne smiju šaliti sa mnom. Ogledala sam se oko sebe po lijepoj hotelskoj sobi, a onda se uspela do toaletnog stolića. Pogledala sam svoje sivo krzno u ogledalu. Bijeli brkovi, šiljata njuškica i dva mala uha. Zavrtila sam se oko svoje osi i krajičkom oka opazila dugi rep. Nasmiješila sam se sama sebi, ali je moj smijeh zazvučao kao cijuk. Dotrčala sam do čaše koja je stajala na stoliću. Kraj nje je bila velika boca najboljeg šampanjca. Velevještica će se svakog trena vratiti sa sastanka vještica, a nakon toga će u čašu natočiti šampanjac kako bi proslavila vlastiti uspjeh. Sigurno će se strašno veseliti kada dođe jer će misliti da se riješila sve djece. Ah, kako će se samo prevariti. I kako ću se ja smijati kada se jadna izbezumljena vještica nađe u mišjem tijelu. Cijuknula sam još jednom od zadovoljstva, a onda iz torbice izadila napitak, izvukla pluteni čep i nagnula bočicu preko ruba čaše. U tom trenutku, vještica je ušla u sobu. Zaključala je za sobom vrata i strgnula s glave periku koja joj je strašno nadraživala kožu. Izula je štikle i bacila ih na drugi kraj sobe, a onda je skinula i crne damske rukavice. Kada je ušla u sobu onako iznenada, ja sam brzo otrčala i sakrila se iza vaze s cvijećem. Vještica se nasmijala svom odrazu u ogledalu. Onda je bez razmišljanja otvorila bocu šampanjca i ulila ga u čašu. Pjenasto se piće izmiješalo s napitkom koji sam ulila, a vještica ništa nije primjetila. I baš kada je nagnula čašu prema ustima, netko je pokucao na vrata. Vještica se trgnula kao da ju je opario grom i ispustila čašu iz ruku. “Što hoćete? Zar me ne možete barem pet minuta pustiti na miru?” povikala je prema vratima. Navukla je ponovno periku na glavu, obula cipele i istrčala bijesna na hodnik. Ali ja se nisam obazirala na ništa od toga. Pogled mi je bio uperen u pod gdje je ležala razbijena čaša. Izvukla sam bočicu iz torbice, ali sav sam napitak potrošila i na dnu staklene bočice sada je ležalo smo nekoliko kapi. Žalosno sam uzdahnula. Sada se vještica neće pretvoriti u miša, moj plan je propao. Tada je iznenada vještica ponovno banula u sobu i bacila se na raskošni krevet. Na moju veliku žalost, zaključala je vrata sobe tako da ja nisam mogla izaći van. Već sam pomislila da je sve gotovo kada sam vidjela da vještica iz crne kožne torbe izvlači bočicu napitka mišotvorca i stavlja ju na noćni ormarić. Nakon nekoliko dugih minuta iz kreveta se začulo hrkanje. Najtiše što sam mogla, a to mi nije bilo teško kao mišu, spustila sam se sa stola i dotrčala do kreveta. Uspela sam se na ormarić i otvorila bočicu s napitkom. Pažljivo sam se dovukla do vještice i usula joj napitak u otvorena usta. Ona se trgnula i kreštavim glasom povikala: “Tko je to tamo?” Tada je vjerojatno spazila praznu bočicu kraj sebe jer sam začula glasan vrisak, ali ja sam već bila na stoliću. Pogledom sam tražila izlaz iz sobe. Jedan je prozor bio otvoren. Istrčala sam kroz njega bez razmišljanja i pala ravno u bakine ruke. Ona me nježno pogladila po glavi, a ja sam joj pokazala podignute palčeve. Naš veliki plan je uspio!

  4. Ja bih definitivno izabrala čovjeka. U tijelu čovjeka imala bih više prijatelja.uostalom,miševi ne jedu fine slastice poput nas ljudi. Oni jedu ostatke ljudske hrane, Mislim da je mišji život potpuno nezanimljiv….

    1. Pa nije li lijepo biti malen i neprimjetan? Ideš svuda, zaviruješ gdje želiš, a nitko ne obraća pažnju!😀

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s