Završi priču….

Kao uvod u posljednje ovomjesečno traganje, donosimo vam ulomak koji će vas podsjetiti kako je završila Izabelina priča:

„U mislima je toliko puta oživljavala ovaj trenutak. Slika u kojoj ona napokon upoznaje svoga oca često se mijenjala. Nekad je zamišljala kako će on biti toliko iznenađen da neće moći progovoriti ni riječi. Drugi put vidjela bi kako se čovjek ispred nje čudi jer je ista kao on, a najdraža joj je bila ona u kojoj bi je jednostavno zagrlio i poljubio. Ono što se odigralo sada, u toplom ljetnom danu, nije zamišljala nikada.

 – Znači, zato si se sprijateljila s Valerijom? Sigurno je tvoja mama sve isplanirala i sada te poslala k meni. Znao sam da će mi ta žena zagorčati život. Da je bar nisam nikada sreo.

Osjetila je da joj se u očima skupljaju suze. Sada ih je u sobi bilo dvoje koji su grozničavo razmišljali što učiniti. Izabela se prva odlučila. Prije no što su joj se suzice spustila niz lice, ustala je i pojurila prema izlazu. Nastavila je trčati i na ulici. Nije marila što su je rijetki prolaznici gledali začuđeno. Žurila je prema mjestu na kojem je upoznala svoju sestru. Kada je stigla u pusti park, on se tek budio iz popodnevnog sna. Sjela je na njihovu klupu, puštajući nakupljenim suzama da isperu sav stid i tugu što su se nastanili u njoj.“

Kao što znamo, najveća Izabelina želja bila je da upozna svoga oca, a kada joj se to konačno ostvarilo, shvatila je da on ne želi čuti ni za nju ni za njezinu majku. Uz to, izgubila je i svoju jedinu pravu prijateljicu, odnosno svoju polusestru, svoj „biser iz parka“ Valeriju.

  • Tragači, sjećate li se Danine igre završetaka priča iz Mirisa knjige? Eeee pošto vam mi nikako ne volimo ovakve tužne krajeve knjiga, mooolimo vas da, po uzoru na Danu, upotrijebite svu svoju maštu, za koju ste nam već toliko puta dokazali da je imate mnogo i da ovaj strašan i tužan kraj pretvorite u happy end. 😀

smile

Slika preuzeta s http://smileyfaceplace.weebly.com

14 thoughts on “Završi priču….

  1. Izabela osjeti nećju ruku na svojim leđima,bio je to neznanac.Pitao je: “Što je bilo lijepa djevojčice?”
    “Ništa, samo sam jako tužna.”
    “Pa i ja sam nekad bio tužan,a kada sam tužan uvijek se moram nekak razveselit.
    Evo npr. odem s prijateljima na sladoled ili na neku šetnju i tako.Probaj tako i ti pozovi svoje prijatelje k sebi. Znaš prijatelji su preSUPER stvar jer uvijek su uz tebe i kad si tužna i sretna!” kaže osjećajno. Izabela je upitala: “Možeš li ti ići samnom na sladoled ili nešto takvo?” Neznanac se dvojumijo i odobrio.Tako su oni otišli na sladoled ,a poslije se dogodilo čudo.Neznanac joj je rekao:”Ja sam tvoj otac!” Izabela je bila začuđena i odgovorila:” Kako to?”
    Neznanac:”Mi smo tebe dali na posvojenje jer ti je prava majka bila jakooo bolesna,a nismo htjeli da to znaš i sad sam te našao.” neznanac usklikne.
    Izabela priupita:” A što je bilo s mojom majkom?” Neznanc:” Nažalost umrla je.”
    Izabela je bila sretna što je upoznala svog oca, a pomalo i tužna jer nikad neće vidjeti svoju majku. Tako su oni dvoje otišli živjeti tamo gdje ih nitko nikad neće pronaći. Izabela sad zna da joj se tata zove Darijo. Ovu sreći Izabela nikad nikome nije govorila samo ju je držala u svom sretnom srcu😉

    Jel dobro?

  2. “Ti si moja kći?” upitao je iznenađeno Izabelin otac. Još je u ruci držao fotografiju. “Tvoja majka bila je dobra žena, dok nije počela previše novca trošiti na izgled. Onda je jednostavno jednoga dana otputovala i nije mi se više javljala.” rekao je. Izabela je gledala svog oca i zamjetila tugu u njegovim očima. Shvatila je da još uvijek voli njenu mamu. Podigao je pogled sa fotografije i rekao: “Mogla mi je barem reći da ima kćer.” Izabela je samo šutjela i nekoliko je trenutaka vladala tišina koju je prekidalo samo cvrkutanje kanarinca u krletci. Onda se Izabelin tata ustao i nježno pogledao svoju kćer. U tom je trenutku u sobu ušla Valerija. Izabela je došla do nje i pružila joj krletku s pticom unutra. “Što je to?” upitala je Valerija kada je začula cvkutanje. “To je tvoj novi najbolji prijatelj.” odgovorila je Izabela i zagrlila ju. ” “Ti si moja najbolja prijateljica.” rekla je Valerija i pružila ručicu u krletku kako bi podragala pernatog stvora. Izabela se nasmiješila i zagrlila svoju sestru dok su joj suze klizile niz nasmiješeno lice, suze radosnice. “Kako izgleda moj prijatelj?” zanimalo je Valeriju. Izabela je razmišljala što bi joj odgovorila, a onda je nakon nekoliko trenutaka rekla: “Izgleda žuto. I sretno.” Kao sunce koje je sjalo na nebu dok se Izabela vraćala kući s Valerijinog rođendana, kao Izabelino lice kada ju je otac pozvao da svrati na ručak sljedeći vikend, kao Valerijin smiješak kada joj je rekla da je njena sestra. Izabela nikada nije zaboravila taj dan. Valerijin poljubac u obraz, žutog kanarinca koji je tako lijepo pjevao, očev zagrljaj i majčine suze dok joj je prepričavala sve o njenom razgovoru s ocem. Otada je svaki vikend provodila s njim i Valerijom. Šetali bi parkom, onim istim parkom u kojem su se ona i Valerija prvi put srele, i opisivali Valeriji raznobojno proljetno cvijeće, a Izabela se stalno osvrtala oko sebe ne bi li ugledala još koji biser iz parka, još jedno dijete koje traži prijatelja i zadovoljno bi uzdahnula kada bi umjesto male djevojčice na klupi ugledala veselu djecu koja se igraju u travi. Tada bi joj se činilo da je svijet savršen i da toga dana nema tuge, ni suza, samo ljubav. Ista ljubav koju je ona pronašla u parku. A znate kako kažu: Ljubav je slijepa. Ali Izabela je u Valerijine oči vratila svijetlo, a Valerija je u Izabelin život vratila sreću. A njihov je otac u okvir vratio staru fotografiju. I sve je bilo prekrasno poput kanarinčeve pjesme.

    Nije mi ništa bolje palo na pamet, pa je završetak stvarno happy end.😀

  3. Ja sam nova, ali i ja sam u sličnoj situaciji, i ja maštam o tome kako ču upoznati svog oca. Moji roditelji su se rastali i sada živim sa mamom (koja se udala). Od svoje 2. godine nisam vidjela oca, ali strah me ako ga sretnem kako će reagirati…😦
    Znam da je to samo priča, ali susosjećam s Izabelom.

  4. Molimo tragačicu Stelci da popuni pristupnicu koja se nalazi pod Kategorijama i pošalje ju klikom miša administratoru (podaci iz pristupnice se ne objavljuju na Blogu) jer jedino u tom slučaju odobravamo objavu komentara. Hvala unaprijed!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s