O Đurđici…

Hej, Tragači, prošloga ste mjeseca bili vrlo uspješni u svom istraživanju književnice Sanje Lovrenčić. Stoga smo vam i sada odlučili postaviti jednak, doduše, ne baš u potpunosti jednak zadatak – to bi bilo poprilično šašavo, zar ne?🙂

Uopće ne sumnjamo da vam je već jasno što je vaš ovotjedni zadatak – saznati i napisati što više zanimljivih podataka o autorici Bisera iz parka, knjigama koje je napisala itd., ma, znate već i sami🙂.

Đurđica

A kako se o njezinom životu možda zna malo manje nego o životu eminentne Sanje Lovrenčić, istraživanje će vam biti još veći izazov.🙂

Zato smjesta u akciju pa da vidimo do kojih ste otkrića došli!😀

13 thoughts on “O Đurđici…

  1. Sanja Lovrenčić, književnica i prevoditeljica, dosad je objavila knjige pjesama Insula dulcamara (1987.), Skrletne tkanine (1994.), Upute šetaču u vrtu sa zborovima, U slobodnoj četvrti (2002.) i Rijeka sigurno voli poplavu (2006) za koju je dobila nagradu “Kiklop” 2007. Pjesme su joj objavljivane u domaćoj i stranoj periodici, te su prevođene na njemački, engleski, poljski, ruski i slovenski. Autorica je nekoliko proznih knjiga: zbirki kratkih priča Wien Fantastic (1998.) i Portret kuće (2002.), romana Kolhida (2000.), Savršen otok (2002.) i Klizalište (2005.), te Dvostrukog dnevnika žene sa zmajem (2005.), u kojemu se isprepliću dnevnički zapisi i ulomci dramskog teksta. U Autorskoj je kući u 2006. godini objavila biografiju Ivane Brlić Mažuranić U potrazi za Ivanom, koju je pisala uz potporu Ministarstva kulture te za nju dobila nagradu “Ksaver Šandor Gjalski” za 2007. Za roman Martinove strune, objavljen 2008. na hrvatskom i na njemačkom dobila je književnu nagradu Steiermaerkische Sparkasse. Bavi se i pisanjem za djecu te je objavila knjige priča Esperel – grad malih čuda (1994. i 2006.), Kuća iznad čudovišta (1996.), Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić (2001.) za koju je dobila nagradu “Grigor Vitez”, Sunčev sjaj (uži izbor za nagradu “Grigor Vitez” 2005.) te Priče o godišnjim dobima (2007). Za djecu je također napisala roman Godina bez zeca (2004.) i nekoliko zapaženih slikovnica. Kao dramski autor dobila je nagradu ASSITEJ-a za najbolji kazališni tekst za mlade 1997 za Bajku o Sigismundi i Krpimiru. U programima Hrvatskog radija izveden je niz njezinih radio-dramskih tekstova, među kojima su neki nagrađeni (Albatros, Možda sam hodao u snu), neki objavljeni u različitim zbornicima (Mlinovi, Pisma drugom čuvaru, Devet oktava, Arielov otok), a neki prevedeni te izvođeni i izvan Hrvatske (na njemačkom, mađarskom, slovačkom i estonskom). Kao samostalni dokumentarist snimila je nekoliko autorskih radijskih emisija, a dokumentarac Ispod lipe nam zelene, koji je realizirala u suradnji sa Zvjezdanom Jembrih, predstavljao je Hrvatski radio na festivalu Prix Italia 2007. Jedan je od osnivača umjetničke organizacije Autorska kuća u kojoj djeluje kao autorica, urednica biblioteke “Mala zvona” (u kojoj objavljuje poeziju i tekstove povezane s poezijom), te organizator u nekoliko projekata za popularizaciju knjige i čitanja. Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika; za prijevod knjige C. S. Lewisa Konj i njegov dječak uvrštena je 2004. na Časnu listu IBBY-a. Poezija:

    Insula dulcamara, pjesme (vlastita naklada, 1987.) Skrletne tkanine, pjesme (Hrvatska sveučilišna naklada, 1994.) Upute šetaču u vrtu sa zborovima, pjesme (DKH i Naklada MD, 2002.) U slobodnoj četvrti, pjesme (Meandar 2002.) Rijeka sigurno voli poplavu, pjesme (Autorska kuća, 2006.)

    Proza:

    Wien fantastic, kratke priče (Naklada MD, 1998.) Kolhida, roman (Naklada MD, 2000.) Portret kuće, kratke priče (Naklada MD, 2002.) Dvostruki dnevnik žene sa zmajem, proza (Naklada MD, 2005.) Klizalište, roman (Meandar 2005.) U potrazi za Ivanom (Autorska kuća, 2006.) Bečke priče (Autorska kuća, 2007.) Martinove strune/Martins Saiten (Leykam International/Leykam, 2008.)

    Audio-knjiga: Pet priča o pticama (Autorska kuća, 2005.) Pet priča o mačkama (Autorska kuća 2007.)

    Knjige za djecu:

    Esperel, grad malih čuda (Znanje, 1994., Školska knjiga, 2006.) Kuća iznad čudovišta (Znanje, 1996.) Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić (Kašmir Promet, 2001.) Savršen otok, kratki roman (Kašmir Promet, 2002.) Godina bez zeca (Autorska kuća, 2004.) Bajka o Sigismundi i Krpimiru (Autorska kuća, 2004.) Sunčev sjaj, priče (Golden Marketing, 2005.) Priče o godišnjim dobima (Algoritam, 2007.)

    Izabrane radio-igre:

    Albatros, 1990. Arielov otok, 1993. Mlinovi, 1993. Pisma drugom čuvaru, 1995. Barka bez vesla i bez jedra, 1996. Krivotvoritelji, 1997. Devet oktava, 1998. Žena sa zmajem, 2002.

    Autorske dokumentarne radio-igre:

    Strings Only!, 2003. Pobuna mašte protiv stvarnosti, 2004. Skupljačica plesnih pokreta, 2004. O pticama i ljudima, 2005. Ispod lipe nam zelene, 2006. (sa Zvjezdanom Jembrih) Slike povratka: općina Gračac, 2007. (sa Zvjezdanom Jembrih)

    Slikovnice:

    Bajka o Sigismundi i Krpimiru (Autorska kuća, 2004.) Crtež ispod bora (Školska knjiga, 2004.) Vendolin iz krojačke ulice (Školska knjiga, 2004.) Mjesečeva splav (Školska knjiga, 2004.) etno-priče: Proždrlica, Mačak i lisica, Ptičar i crna vrana, Pjetlićeva družina, Zec, medvjed, čovjek i lisica (Kapitol, 2006.) Mjesec u prosincu (Autorska kuća 2008.)

    Izabrani prijevodi:

    R. Kipling, Knjiga o džungli (Znanje, 1996) M. Pressler, Jesenske mačke (Znanje, 1997) J. Spyri, Heidi (Znanje, 1999) J. Swift, Gulliverova putovanja (ABC naklada, 2001) E. Kastner, Konferencija životinja (Kašmir promet, 2001) C. S. Lewis, Kronike iz Narnije (Golden marketing 2001-2003) Jane Austen, Zamak Lesley/Lady Susan (Autorska kuća, 2006) Dorothy Wordsworth, Grasmerski dnevnik (Autorska kuća, 2007) Životi trubadura (Autorska kuća, 2008) 2012. Knjižna nagrada Kiklop za prijevod godine

  2. Ajjj, ti si ponovno pisala o Sanji Lovrenčić, joj, joj… zato ću ja napisati nešto o…
    Đurđica Stuhlreiter
    Rođena je u Novoj Gradiški, a kako su ondje proljetnice zamamno mirisale, po jednoj od njih dobila je i ime. Nakon završene gimnazije u rodnome gradu diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, danas Filozofski fakultet. Radila je u školama u Osijeku, Našicama, Dežanovcu, Iloku, a od prošle školske godine podučava hrvatski jezik i u našoj školi.
    Za roman Juma dobila je nagradu Mato Lovrak, a roman Biser iz parka našao se u užem izboru za nagradu Grigor Vitez. Napisala je još dva romana za djecu: Zvijezde i zvjezdice te Leona i pernata rugalica. Objavila je slikovnicu Kišna kap koja je i prevedena, pa sada rominja na španjolskom i korejskom jeziku. Nedavno je napisala zbirku pripovjedaka Kao da se ništa nije dogodilo u kojima progovara o problemu nasilja među školskom djecom. Osjetili smo, iako to nije rekla, da joj je to najdraža knjiga.

    Likovi njezinih romana često su suočeni s ozbiljnim životnim izazovima, hvataju se u koštac s nedaćama koje uspješno rješavaju, stvaraju obrambene mehanizme i ne dopuštaju da ih bilo što porazi. Iza njih stoji hrabrost i optimizam – poruka onima koji danas doživljavaju slično.
    Priča – roman o Leoni i pernatoj rugalici započinje u domu za nezbrinutu djecu, oprostite, još i prije, kad se mama više nije pojavila, a djevojčica se sama danima brine za svoja dva mlađa brata. Priča se zatim kotrlja gradskim ulicama, leti i pocupkuje po tuđim dvorištima. Jer, Leona bježi iz doma uz pomoć ptice rugalice, upoznaje ružnu stranu svijeta, ali pronalazi i prijatelje. Blještavi cirkus i šareni klaun najavljuju sretan kraj.

  3. Đurđica Struhleiter rođena je u Novoj Gradiški, 22. ožujka 1961. godine. Studirala je hrvatski jezik i književnost, te diplomirala na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Njezina djela preveden asu na španljolski i korejski jezik. Biser iz parka prvi joj je ozbiljniji pokušaj literarnog tkanja. Đivi u Osijeku i radi u Iloku.

    Djela: Biser iz parka, Leona i pernata rugalica, Juma, Zvijezde i zvjezdice i još mnoga druga.
    Roman biser iz parka našao se u užem izboru za nagradu Grigor Vitez, a za roman Juma dobila je nagradu Mato Lovrak.

  4. Đurđica Struhleiter rođena je u Novoj Gradiški, 22. ožujka 1961. godine. Studirala je hrvatski jezik i književnost, te diplomirala na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Njezina djela preveden asu na španljolski i korejski jezik. Biser iz parka prvi joj je ozbiljniji pokušaj literarnog tkanja. Đivi u Osijeku i radi u Iloku.

  5. Đurđica Struhleiter rođena je u Novoj Gradiški i dobila ime po cvijetu koji je tamo rastao.Nakon završene gimnazije u rodnome gradu diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.Neka njezina nagrađivana djela su:”Juma”,”Biser iz parka”,”Zvijezde i zvjezdice”,”Leona i pernata rugalica”,”Kao da se ništa nije dogodilo” i “Kišna kap”.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s