Tko je Sanja Lovrenčić?

Sanja Lovrenčić, autorica romana Godina bez zeca, po kojem tragamo ovog ožujka, eminentna je hrvatska književnica. (ako ne znate što znači riječ eminentna otkrijte njezino značenje u rječniku hrvatskog jezika)

Slika preuzeta iz knjige Godina bez zeca, Autorska kuća, 2004.

 Tragači, evo i zadatka za traganje: krenite u potragu za informacijama, u knjigama i na internetu,  o Sanji Lovrenčić i ovdje u komentarima nam napišite što ste sve otkrili!

Sretno traganje!🙂

9 thoughts on “Tko je Sanja Lovrenčić?

  1. Sanja Lovrenčić rođena je 1961. godine. Prvu je priču za djecu napisala 1988. godine u obliku radio-igre. Time je počela njezina višegodišnja suradnja s programima zagrebačkog radija.

  2. Sanja Lovrenčić, književnica i prevoditeljica, ušla je u hrvatsku književnost 1987. zbirkom pjesama “Insula dulcamara”. Otad je objavila još pet pjesničkih zbirki, a poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, poljski, ruski i slovenski. Za knjigu “Rijeka sigurno voli poplavu” dobila je nagradu Kiklop za najbolju pjesničku zbirku 2007. godine.

    Autorica je nekoliko proznih knjiga – zbirki kratkih priča Wien Fantastic i Portret kuće, romana Kolhida, Klizalište (2005), te Dvostrukog dnevnika žene sa zmajem u kojemu se isprepliću dnevnički zapisi i ulomci dramskog teksta. Napisala je i biografiju hrvatske književnice Ivane Brlić Mažuranić U potrazi za Ivanom za koju je dobila nagradu «Gjalski» 2007. Za roman Martinove strune, objavljen 2008. na hrvatskom i na njemačkom dobila je Književnu nagradu Steitermaerkische Sparkasse. Godine 2010. objavila je zbirku kratkih proza Zlatna riba i istočni Ariel. Autorica je fantastične trilogije Zmije Nikonimora, od koje su dosad objavljena dva dijela – Palača i Vrt i Put do mora.

    1. Zbilja si se potrudila Malo zaljubljeno derište. Tvoje tragačko istraživanje donijelo je rezultate koji pokazuju da je Sanja Lovrenčić prije svega poetesa čija je poezija i nagrađena. Također si otkrila da piše i prozu za odrasle koja je također nagrađena. Ali ima još puno zanimljivosti koje ti i ostali Tragači niste otkrili… zato tragajte dalje🙂 .

  3. Sanja Lovrenčić, književnica i prevoditeljica, ušla je u hrvatsku književnost 1987. zbirkom pjesama “Insula dulcamara”. Otad je objavila još pet pjesničkih zbirki, a poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, poljski, ruski i slovenski. Za knjigu “Rijeka sigurno voli poplavu” dobila je nagradu Kiklop za najbolju pjesničku zbirku 2007. godine.

    Autorica je nekoliko proznih knjiga – zbirki kratkih priča Wien Fantastic i Portret kuće, romana Kolhida, Klizalište (2005), te Dvostrukog dnevnika žene sa zmajem u kojemu se isprepliću dnevnički zapisi i ulomci dramskog teksta. Napisala je i biografiju hrvatske književnice Ivane Brlić Mažuranić U potrazi za Ivanom za koju je dobila nagradu «Gjalski» 2007. Za roman Martinove strune, objavljen 2008. na hrvatskom i na njemačkom dobila je Književnu nagradu Steitermaerkische Sparkasse. Godine 2010. objavila je zbirku kratkih proza Zlatna riba i istočni Ariel. Autorica je fantastične trilogije Zmije Nikonimora, od koje su dosad objavljena dva dijela – Palača i Vrt i Put do mora.

    Krajem 2012. objavila roman Ardura.

    Piše i za djecu te je za knjigu Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić dobila nagradu “Grigor Vitez” 2001. Kao dramska autorica dobila je 1997. nagradu ASSITEJ-a za najbolji kazališni tekst za mlade za Bajku o Sigismundi i Krpimiru. Za djecu je priredila i nekoliko knjiga i slikovnica prema motivima iz svjetske i domaće folklorne baštine; za Hrvatske bajke dobila je nagradu Kiklop 2009, a za Noinu mačku i druge igrokaze nagradu “Grigor Vitez” 2010.

    U programima Hrvatskog radija izveden je niz njezinih radio-dramskih tekstova, među kojima su neki izvođeni i izvan Hrvatske (na njemačkom, mađarskom, slovačkom i estonskom). Kao samostalni dokumentarist snimila je i režirala šest dokumentarnih radio-drama. Od listopada 2012. vodi emisiju o knjigama na II. programu Hrvatskog radija.
    Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika; za prijevod knjige C. S. Lewisa Konj i njegov dječak uvrštena je 2004. na Časnu listu IBBY-a. Za prijevod zbirke kratkih priča Kuća duhova Virginije Woolf dobila nagradu Kiklop 2012. Sanja Lovrenčić suvlasnica je i glavna urednica naklade Mala zvona.
    Njezine knjige za djecu su: Priče o godišnjim dobima, Sunčev Sjaj, Godina bez zeca, Savršen otok, Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić, kUća iznad čudovišta, Esperel-grad malih čuda.

    1. Lorena je dopunila istraživanje MZD-a s podacima o njezinim djelima za djecu. Za neka od njih ste sigurno već i čuli. Je ste li od toga već nešto i pročitali, možda Fufoždera ili Esperel?

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s