Ivan se našao u problemu. Bližio se kraj školske godine, a lijepo vrijeme, nogomet i dobra ekipa otežavali su sjedenje uz knjigu kao i popravljanje loših ocjena za koje roditelji ne smiju saznati. Roditelji opterećeni svakodnevnim životom koji nije lak i uz to puni pitanja na koje Ivan nema odgovor koji bi ih zadovoljio, činili su Ivanov problem još većim. Osjeća da nešto mora učiniti, i stoga donosi odluku.
Što ti misliš o Ivanovoj odluci?
Bi li donio drugačiju odluku?
Jesi li se prepoznao u nekom od Ivanovih problema, i kojem?
Oglasi
I ja sam se našla u sličnom problemu, vani je lijepo vrijeme i prijatelji te zovu a ti trebaš učiti…. Predlažem Ivanu da prvo reče roditeljima za ocijene a onda zajednički s njima riješi problem. Bolje da saznaju prije nego da kasnije bude još gore… Kada reče roditeljima, preporučam da im dade ovakav prijedlog: 2 sata odvojeno za učenje, a 1 (ili 2) za igru. Tako će poštivati zahtjev roditelja na učenje, a opet će moći provoditi vrijeme s prijateljima. 🙂
Pametno, pametno, Cool Peace 🙂
Mislim da Ivan nije postupio ispravno,trebao je učiti kroz cijelu godinu i nije trebao pobjeći! 😦
Mislim da Ivan nije dobro postupio jer je najvažnije da razgovaraš s roditeljima o školi i svemu jer ipak oni imaju iskustva! 🙂
Imao ti loše ili dobre ocjene, bilo bi dobro da ti roditelji znaju kakve ocjene imaš. Pomoći će ti u svakom problemu ako im kažeš sve što te muči i ako znaju sve tvoje probleme, a i osjećati ćeš se bolje. 😀
🙂
Nije trebao pobijeći jer kakav god problem imali moramo se obratiti roditeljima da bi nam mogli pomoći.Ne bih napravio isto na Ivanovom mjestu jer se bijegom ništa ne postiže.
Imala sam taj problem , kada te prijatelji zovu van ,a ja moram učiti. Savjetujem Ivanu da prizna roditeljima da ima loše ocijene i da obeća da će ih popraviti. Ljeti može igrati nogomet ako baš hoće. Neka bude marljiv đak i neka sluša svoje roditelje.
Njegova odluka nije baš pametna. Nikad se nisam našla u takvoj situaciji,ali bih mu predložila da sjedne i počne učiti.
Nije trebao donijeti takvu odluku, nisam se našla u takvoj situaciji. Najbolje je priznati.
Nije donesao pametnu odluku.Nikad se nisam našla u takvoj situaciji,pa neznam kako je to.Savjetovala bih mu da uči ikaže sve roditeljima.
Mislim da je Ivan sve trebao reći roditeljima jer bi mu svakako oni pomogli da riješi problem s ocjenama. Da sam na Ivanovom mjestu ja bih sve rekla svojim roditeljima. Savjetovala bih Ivanu da poprvi ocjene učenjem i da u školi bude što bolje. Ne prepoznajem se ni u jednoj od Ivanovih situacija.
🙂
Mislim da je Ivanova ideja bila glupa i djetinjasta. Da sam na Ivanovom mjestu, sve bih priznala roditeljima. Nisam se pronašla niti u jednom Ivanovom problemu.
Mislim da Ivan nije mogao donesti goru odluku, te da nije nimalo promislio prije nego ju je donio. Naravno da bih donesla drukčiju odluku.
Jednom sam se našla u sličnom problemu. Jednom sam dobila 2 iz hrvatskog kada smo trebali naučiti pjesmicu napamet, pa sam tjedan dana poslije ispravila te rekla roditeljima.
Ivan je sve trebao priznati roditeljima pa bi mu oni pomogli u učenju. Na početku se vjerojatno ne bi ljutili zbog 1 ili 2 loše ocjene, ali kako ih je više nakupio onda bi bili ljuti. Nije smio bježati od kuće.
😀
ivan nije trebao bježati od kuće jer se bijegom ništa ne riješava,nego je trebao pokušati ispraviti ocjenu.
Meni je bilo čudno to što Ivanovim roditeljima nije bilo neobično što mjesecima nema roditeljskog sastanka. Nisu ga nikad pitali što su radili u školi niti su mu pregledali knjige i bilježnice. Pustili su ga van, a samo su ga pitali je li napisao zadaću. Ali nisu mu je prekontrolirali. Mislim da su Ivanovi roditelji bili malo nemarni. 🙂